Prispodoba o Stijeni

[Čovjek & Riječ]

Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: Gospodine, Gospodine !, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati : Gospodine, Gospodine ! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili ? Tada ću im kazati: Nikad vas nisam poznavao ! Nosite se od
mene, vi bezakonici ! Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni. Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika. (Matej 7:21-27)

Ova prispodoba, (po mom razumijevanju) ima za cilj srušiti ljudske zablude u svezi onoga što Bog zapravo želi od čovjeka. Drugim riječima to se zove obraćenje ili pokajanje (metanoia u "originalu"), što znači promjena mišljenja.
U prispodobi, čini se da se Riječ obraća nekome tko je kršćanin po vanjskim manifestacijama ("u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili"), dakle samo misli da je kršćanin zasto što čini nabrojene stvari, a srcem je zapravo daleko od Gospodina. Zato On kaže "nikada vas nisam poznavao", jer osnovni preduvjet biti kršćaninom je poznavati Gospodina Isusa Krista. Spominje se posljednji sud ("u onaj dan") koji će pokazati tko je na Isusu Kristu, jedinom temelju (ap. Pavle) kako gradio : zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, ili slamom. Gospodin upozorava da je Njegove Riječi potrebno, kako slušati, tako i vršiti, a to može samo onaj koji Ga poznaje i vjeruje mu.
Zašto ?
Zato jer je za onoga koji ne poznaje, znači ne vidi Isusa Krista, kao Spasitelja i kao Život i kao jedini Put, Njegova Riječ ludost. Samo onaj koji vidi Isusa onako kako ga je vidio (i) apostol Petar može graditi na Njemu, Stijeni.
Onaj koji Ga ne poznaje Riječ zasigurno neće vršiti, što znači da će "u onaj dan" propasti, jer sud (oganj) će pokazati jeli na Stijeni, Isusu Kristu gradio zlatom, ili možda slamom.

[amos]

Mat 7:24 Svaki dakle koji sluša ove moje riječi i izvršuje ih, kazaću da je kao mudar čovjek koji sazida kuću svoju na kamenu:

Da bismo razumeli ovu usporedbu trebamo prvo da vidimo koje su to reči.Po mom verovanju i rasuđivanju Isus samo nastavlja svoju reč od 5 glave i završava sa 7 glavom.Tako da te reči treba tražiti među ovih par glava, tako da ću navesti neke od tih reči:

Mat 5:14 Vi ste vidjelo svijetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji. Mat 5:15 Niti se užiže svijeća i meće pod sud nego na svijećnjak, te svijetli svima koji su u kući. Mat 5:16 Tako da se svijetli vaše vidjelo pred ljudima, da vide vaša dobra djela, i slave oca vašega koji je na nebesima.

Mat 5:18 Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neće nestati ni najmanjega slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne izvrši. Mat 5:19 Ako ko pokvari jednu od ovijeh najmanjijeh zapovijesti i nauči tako ljude, najmanji nazvaće se u carstvu nebeskome; a ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u carstvu nebeskome.

Mat 5:22 A ja vam kažem da će svaki koji se gnjevi na brata svojega ni za što, biti kriv sudu; a ako li ko reče bratu svojemu: raka! biće kriv skupštini; a ko reče: budalo! biće kriv paklu ognjenom.

Mat 5:28 A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom, već je učinio preljubu u srcu svojemu.

Mat 5:33 Još ste čuli kako je kazano starima: ne kuni se krivo, a ispuni što si se Gospodu zakleo. Mat 5:34 A ja vam kažem: ne kunite se nikako: ni nebom, jer je prijestol Božij;

Mat 5:39 A ja vam kažem da se ne branite oda zla, nego ako te ko udari po desnome tvom obrazu, obrni mu i drugi; Mat 5:40 I koji hoće da se sudi s tobom i košulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu. Mat 5:41 I ako te potjera ko jedan sahat, idi s njime dva. Mat 5:42 Koji ište u tebe, podaj mu; i koji hoće da mu uzajmiš, ne odreci mu.

Mat 5:43 Čuli ste da je kazano: ljubi bližnjega svojega, i mrzi na neprijatelja svojega.Mat 5:44 A ja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji na vas mrze i molite se Bogu za one koji vas gone; Mat 5:45 Da budete sinovi oca svojega koji je na nebesima; jer on zapovijeda svome suncu, te obasjava i zle i dobre, i daje dažd pravednima i nepravednima. Mat 5:46 Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakovu platu imate? Ne čine li to i carinici?

Mat 5:48 Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen otac vaš nebeski.

Mat 6:1 Pazite da pravdu svoju ne činite pred ljudima da vas oni vide; inače plate nemate od oca svojega koji je na nebesima.

Mat 6:6 A ti kad se moliš, uđi u klijet svoju, i zatvorivši vrata svoja, pomoli se ocu svojemu koji je u tajnosti; i otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno. Mat 6:7 A kad se molite, ne govorite mnogo, kao neznabošci; jer oni misle da će za mnoge riječi svoje biti uslišeni.

Mat 6:16 A kad postite, ne budite žalosni kao licemjeri; jer oni načine blijeda lica svoja da ih vide ljudi gdje poste. Zaisto vam kažem da su primili platu svoju. Mat 6:17 A ti kad postiš, namaži glavu svoju, i lice svoje umij, Mat 6:18 Da te ne vide ljudi gdje postiš, nego otac tvoj koji je u tajnosti; i otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno.

Mat 6:19 Ne sabirajte sebi blaga na zemlji, gdje moljac i rđa kvari, i gdje lupeži potkopavaju i kradu; Mat 6:20 Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni rđa ne kvari, i gdje lupeži ne potkopavaju i ne kradu. Mat 6:21 Jer gdje je vaše blago, ondje će biti i srce vaše.

Mat 6:24 Niko ne može dva gospodara služiti: jer ili će na jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili jednome voljeti, a za drugog ne mariti. Ne možete Bogu služiti i mamoni.

Mat 6:31 Ne brinite se dakle govoreći: šta ćemo jesti, ili, šta ćemo piti, ili, čim ćemo se odjenuti? Mat 6:32 Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i otac vaš nebeski da vama treba sve ovo. Mat 6:33 Nego ištite najprije carstva Božijega, i pravde njegove, i ovo će vam se sve dodati.

Mat 7:1 Ne sudite da vam se ne sudi; Mat 7:2 Jer kakovijem sudom sudite, onakovijem će vam suditi; i kakovom mjerom mjerite, onakom će vam se mjeriti.

Mat 7:6 Ne dajte svetinje psima; niti mećite bisera svojega pred svinje, da ga ne pogaze nogama svojima, i vrativši se ne rastrgnu vas.

Mat 7:12 Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima: jer je to zakon i proroci. Mat 7:13 Uđite na uska vrata; jer su široka vrata i širok put što vode u propast, i mnogo ih ima koji njim idu. Mat 7:14 Kao što su uska vrata i tijesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze.

Mat 7:15 Čuvajte se od lažnijeh proroka, koji dolaze k vama u odijelu ovčijemu, a unutra su vuci grabljivi. Mat 7:16 Po rodovima njihovijem poznaćete ih. Eda li se bere s trnja grožđe, ili s čička smokve? Mat 7:17 Tako svako drvo dobro rodove dobre rađa, a zlo drvo rodove zle rađa. Mat 7:18 Ne može drvo dobro rodova zlijeh rađati, ni drvo zlo rodova dobrijeh rađati. Mat 7:19 Svako dakle drvo koje ne rađa roda dobra, sijeku i u oganj bacaju. Mat 7:20 I tako dakle po rodovima njihovijem poznaćete ih.


Mat 7:26 A svaki koji sluša ove moje riječi a ne izvršuje ih, on će biti kao čovjek lud koji sazida kuću svoju na pijesku:

Zanimljivo, svi ovi stihovi kada se čovek zagleda u njih se odnose na lični odnos sa Bogom. Da Bog vidi, radi Boga pretrpi, radi nebeskog se odreci zemaljskog. Verujem da su to te reči o kojima Isus govori. Moj problem je što volim da se zadubim i definišem šta to znači imati odnos sa Isusom, i da utvrdim koje su to reči i zahtevi koje On iznosi ispred mene. Verujem čvrsto da su ovo temeljni zahtevi koje On stavlja ispred svakog čoveka i ženu, ko toga nema mora tražiti da ga gospod provede kroz proces posvećenja da bi mogao da živi tako, da bi mogao biti zapečaćen i siguran u onaj dan.

[Čovjek & Riječ]

... Zanimljivo, svi ovi stihovi kada se čovek zagleda u njih se odnose na lični odnos sa Bogom. Da Bog vidi, radi Boga pretrpi, radi nebeskog se odreci zemaljskog.

Da, jedan čovjek dobro je rekao da je kršćanstvo odnos. Mi se ne odričemo zemaljskog, mi živimo nebesko po vjeri (koja nam otkriva nebeske stvarnosti), a nakon toga zemaljsko malo vrijedi.

Verujem da su to te reči o kojima Isus govori. Moj problem je što volim da se zadubim i definišem šta to znači imati odnos sa Isusom, i da utvrdim koje su to reči i zahtevi koje On iznosi ispred mene. Verujem čvrsto da su ovo temeljni zahtevi koje On stavlja ispred svakog čoveka i ženu, ko toga nema mora tražiti da ga gospod provede kroz proces posvećenja da bi mogao da živi tako, da bi mogao biti zapečaćen i siguran u onaj dan.

Koliko vidim brate, tvoj problem nije to što si rekao, nego što promatraš svoju griješnost i ne miriš se s njom. Ne kažem brate da je to loše, ali pokušaj prihvatiti pravednost koju imaš radi Kristova križa, uđi u Njegov spokoj, po Njemu. Ne gledaj na sebe brate, gledaj na Njega, inače ćeš potonuti (kao Petar). Najveći mogući grijeh koji postoji je zanemariti križ Kristov i on što imamo u Njemu. To je grijeh kojega se valja čuvati brate, smrtni grijeh.

[amos]

Koliko vidim brate, tvoj problem nije to što si rekao, nego što promatraš svoju griješnost i ne miriš se s njom. Ne kažem brate da je to loše, ali pokušaj prihvatiti pravednost koju imaš radi Kristova križa, uđi u Njegov spokoj, po Njemu. Ne gledaj na sebe brate, gledaj na Njega, inače ćeš potonuti (kao Petar). Najveći mogući grijeh koji postoji je zanemariti križ Kristov i on što imamo u Njemu. To je grijeh kojega se valja čuvati brate, smrtni grijeh.

Pa ne bih to svodio na ličnu osnovu moj ili tvoj problem, već na univerzalni princip koji važi za sve. U potpunosti se slažem sa tobom da je tu u pitanju ne svojom snagom i silom jakom već duhom mojim kaže Bog. No ako je Bog rekao da tako treba biti, onda mi kao Njegova deca treba da se složimo sa Njegovim rečima i zahtevima koje je stavio pred nas i da tražimo pomoć da bi mogli biti kao što On traži od nas. Isto tako nije mi problem prihvatiti Božiju pravednost, ali nikako ne mogu da prihvatim da ljudi stanu na tome, da nikada ne pobede ovo telo i greh darom koji su primili od Gospoda.Nije tu samo stvar da nas Bog nepravedne, na temelju krvi proglasi pravednima, već da nas Duhom svojim i dovede do te pravednosti i iskustva pobede.U tome se razlikuju zapečaćeni i ne zapečaćeni vernici.Zapečaćeni vernici već sada, ovde vode pobednički život jer je ta promena došla iznutra kroz delovanje Svetoga u životu osobe.I tada Bog kaže to je zabršena stvar, udara pečat i tada ne ide na sud već prelazi iz smrti u život.
Obraćenje,pokajanje,nanovorođenje,posvećenje,zapečaćenje ceo proces. No postoje ljudi koji dođu do određene tačke i kažu to je to , nema dalje i večno se bore sa telom , sa grehom, padaju ,ustaju, plaču nad svojom sudbinom i svojim grehom tražeći izgovore u svojoj slabosti, a pobeda im je ispred nosa samo trebaju prihvatiti ono što im Gospod govori.

[Čovjek & Riječ]

Dakako da je princip univerzalan brate, ono što važi za mene, važi i za tebe, kao i za sve druge ljude, Bog nije pristran ... međutim ti si rekao : "Moj problem je što volim ...", pa sam ti ja samo odgovorio ... dobro OK, idemo dalje ...

... U potpunosti se slažem sa tobom da je tu u pitanju ne svojom snagom i silom jakom već duhom mojim kaže Bog. No ako je Bog rekao da tako treba biti, onda mi kao Njegova deca treba da se složimo sa Njegovim rečima i zahtevima koje je stavio pred nas i da tražimo pomoć da bi mogli biti kao što On traži od nas.

to je sigurno ispravan princip, mi smo ti koji su nemoćni i uvijek ovisni o Njemu ...

Isto tako nije mi problem prihvatiti Božiju pravednost, ali nikako ne mogu da prihvatim da ljudi stanu na tome, da nikada ne pobede ovo telo i greh darom koji su primili od Gospoda.

ovo mi nije jasno, ispada kontradiktorno, ako si prihvatio Božju pravednost, zašto je onda, nakon toga, potrebno pobjediti tijelo i grijeh ? Ja sam mislio da je to obavljeno na križu, jednom za svagda ? Uostalom ako je netko pravedan (u Bogu) onda u Njemu živi Duh Istine koji je upravo snaga (Duha, ako Božji Duh Istine zaista živi u njemu) koji se bori protiv tijela (?)

Nije tu samo stvar da nas Bog nepravedne, na temelju krvi proglasi pravednima, već da nas Duhom svojim i dovede do te pravednosti i iskustva pobede.U tome se razlikuju zapečaćeni i ne zapečaćeni vernici.Zapečaćeni vernici već sada, ovde vode pobednički život jer je ta promena došla iznutra kroz delovanje Svetoga u životu osobe.I tada Bog kaže to je zabršena stvar, udara pečat i tada ne ide na sud već prelazi iz smrti u život.

to se događa (pečat i prelazak iz smrti u život), koliko sam te shvatio, tek kad grijeha (tjelesnog) više nema ?

Obraćenje,pokajanje,nanovorođenje,posvećenje,zapečaćenje ceo proces. No postoje ljudi koji dođu do određene tačke i kažu to je to , nema dalje i večno se bore sa telom , sa grehom, padaju ,ustaju, plaču nad svojom sudbinom i svojim grehom tražeći izgovore u svojoj slabosti, a pobeda im je ispred nosa samo trebaju prihvatiti ono što im Gospod govori.

Postoji i druga opcija : postoje ljudi koji se uporno bore sa tijelom i tjelesnim grijehom, to traje neko vrijeme, a onda (nije potrebno svoju slabost navoditi kao izgovor, dovoljno je samo priznati istinu o svojoj slabosti) videći svoju slabost zavape Gospodinu, koji im (tek) onda otkriva (nešto za njih novo) počinak u Njegovoj milosti, koji oni vrlo rado prihvaćaju otkrivajući (tek onda) puninu riječi kao što su pokajanje, posvećenje, počinak, zapečaćenje u Duhu ... što ih onda još više približava Ocu ... i čini jačima u Duhu.
Ne zaboravimo, tema je ovdje "prispodoba o Stijeni" ...

[amos]

ovo mi nije jasno, ispada kontradiktorno, ako si prihvatio Božju pravednost, zašto je onda, nakon toga, potrebno pobjediti tijelo i grijeh ? Ja sam mislio da je to obavljeno na križu, jednom za svagda ? Uostalom ako je netko pravedan (u Bogu) onda u Njemu živi Duh Istine koji je upravo snaga (Duha, ako Božji Duh Istine zaista živi u njemu) koji se bori protiv tijela (?)

E pa to je isto jedna jako zanimljiva stvar.Vidiš Bog je kada je pozivao svoj narod napolje iz Egipta (svet) to i uradio moćnom rukom i svojim čudima.Taj narod je izašao napolje i umro u pustinji i nikada nije ušao u obećanu zemlju, ali oni su bili spašeni iz Egipta zar ne? Tako isto i jedna osoba može biti nanovorođena i primiti novi duh, ali nikada ne biti ispunjena Svetim Duhom.Tu se dešava uobičajena greška. Pogledaj Izrael ti je uvek tip onoga što se danas dešava vernicima (znaš onaj stih to se desilo njima a nama je za pouku) oni budu oslobođeni ali se okreću nazad prema svetu i prema grehu, kao što je Izrael rekao pa tamo smo jeli lubenice.Oni su želeli slobodu ali sa Egipatskim poslasticama. Njihove želje su bile protiv njih.Tako isto i danas imamo ljude koji su stali ispred krsta, primili milost, ali su se tu zaustavili, u pustinji ni u Egiptu ni u obećanoj zemlji. Pustinja je trebala da ih posveti i uvede u obećanje, a oni su čitav svoj život proveli u pustinji i na kraju pomrli, zbog neposlušnosti.
Tako mi danas imamo ljude koji su izašli iz sveta, doživeli to da su primili novi duh, no nikada nisu nastavili dalje da ih Gospod provede kroz proces posvećenja i na kraju da ih zapečati.Razlog za to je kao i kod Izraela oni vole svet i što je u svetu i ne žele da se odvoje od toga, i Bog ne želi da ide preko toga nego ih ostavlja u tom jadnom napola stanju. Takvi mogu imati reč, ali nikada svojim životom neće moći da posvedoče tu reč, već samo intelektom.Tužan je to život , sve znati a ništa nemati živo u svom životu. Govorim to zato što sam dugo vremena tako živeo i znam kako je.Ali isto tako znam da ima jedna pobeda, nešto mnogo više, ali ima i jedna cena koja mora da se plati da bi se došlo do toga, mora se ponovo iz početka sve graditi da bi se ispravile neke pogrešne doktrine koje su kao loša žbuka iz Ezekiela 13 glave, i zvuče lepo ali kada dođe taj čas zid se neće održati. I biće plač tada i razočarenje kada počne svadba Jagnjetova a luda devica ostane napolju samo zato što nije imala dovoljno ulja.Ona je bila devica zar ne? Ona je imala nešto ulja zar ne? Ali nije imala dovoljno i tu je bio problem. Ono što je najteže od svega je to što će biti sve do kraja zajedno, ličiće jedna na drugu, i ta tajna će biti skrivena sve dok ne dođe mladoženja.

to se događa (pečat i prelazak iz smrti u život), koliko sam te shvatio, tek kad grijeha (tjelesnog) više nema

Ne tu je u pitanju nešto drugo.Greha će bit dok ima i tela to je biblijska istina. Ali zapečaćeni ima vlast nad svojim telom jer duh se bori protiv tela i pobeđuje , a borba se odigrava u umu čoveka.Pritom Sveti Duh je taj koji pomazuje naše misli da možemo razlikovati istinu od laži. Mi ćemo u telu uvek imati greh , no mi ne moramo izvršavati želje tela ako smo zapečaćeni, već uživamo izvršavati želju duha.U tome se sastoji promena da kada sotona ili neki od demona dođu i počnu nam propovedati u mislima mi imamo Svetog Duha koji razotkriva to, a kada telo počne tražiti svoje mi ga snagom duha pobeđujemo i pokoravamo volji Božijoj.To je borba ali i pobednički život. Tako mi bivamo kušani ali pobeđujemo, dok ne zapečaćeni se stalno valjaju u telesnosti, a neki idu još i dalje pa se valjaju i u grehu, i onda plaču ,pa se kaju, ali istina je da su još uvek zaljubljeni u poslastice Egipta i trudiće se svim silama i svim mogućim objašnjenjima da opravdaju sebe i da pokažu da je to sve normalno i uredu.
Tužan je to život biti stalno osuđen od svoje savesti, ta osoba nikada ne može sa sigurnosti pristupiti prestolju Božijem, jer je savest stalno optužuje. Đavo je voda kao magarca kojem okačiš šargarepu pa ide za njom kuda se štap pomera, non stop po pustinji u krug, ne shvatajući da da baš sve te stvari za koje se toliko prilepio/la su uzrok tog lutanja.
Mogu da obezbedim biblijske citate gde se šta nalazi, ali verujem da sam govorio jasnim i poznatim biblijskim činjenicama.

Postoji i druga opcija : postoje ljudi koji se uporno bore sa tijelom i tjelesnim grijehom, to traje neko vrijeme, a onda (nije potrebno svoju slabost navoditi kao izgovor, dovoljno je samo priznati istinu o svojoj slabosti) videći svoju slabost zavape Gospodinu, koji im (tek) onda otkriva (nešto za njih novo) počinak u Njegovoj milosti, koji oni vrlo rado prihvaćaju otkrivajući (tek onda) puninu riječi kao što su pokajanje, posvećenje, počinak, zapečaćenje u Duhu ... što ih onda još više približava Ocu ... i čini jačima u Duhu.

Kao što sam objasnio već u gornjem navodu, nije tu u pitanj dali se čovek bori, već dali pobeđuje ili gubi u toj borbi.Postoje ljudi koji non stop gube u toj borbi samo zato što vole svet i što je svetu i nikako da donesu jasnu odluku da budu sa Gospodom celom svojim srcem, nego uvek u srcu imaju podeljenost i zbog toga nikada ne uđu u obećanje. Slažem se da takvi ljudi imaju šansu da vremenom dođu u poziciju odluke, ali to će moći tek kada prihvate činjenicu da nešto nije uredu sa njima, i da požele nešto više od toga što imaju, sa izjavom nije bitno čega ću se sve morati odreći, ja želim ući u to obećanje. Nekom treba više vremena, nekom manje a neko nikada ne uđe u obećanje.