A VISION OF URGENCY

[vega]

Iako su teološka neslaganja uvjek moguća, toplo preporučam viziju svima iskrenog srca, da u njoj nađu ono nešto što Bog govori samo njima. Neka vam bude na blagoslov. _________________________________________________________________________________A VISION OF URGENCY

«Vizija koju je hitno potrebno čitati – upoznati.»
Dobiveno od: Pastor Gary Nusgrove,
Angelus Temple
Los Angeles. USA
October 24.1976.


Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!

Preveo Vladimir Turinski, 15.5.1978.

Prošle noći kada sam legao spavati i bio obuzet mislima o dobrima Gospodnjim osjetio sam nečiju prisutnost u sobi. To je bila lijepa pojava svijetlog anđela. Nikada do sada nisam imao viđenje niti sam vidio anđela. Onda mi je anđeo koji je došao iz prebivališta vječnih rekao: «Ne boj se jer sam došao da ti pokažem stvari koje su u toku koje će se dogoditi prije velikog dana Gospoda Isusa. Stvari koje će se brzo izvršiti. Kod ovih riječi anđeo je dotakao moje oči i u tom času nestala su četiri zida sobe u kojoj sam bio. Sve je oko mene postalo tamno i ja sam osjetio da se dižemo u atmosferu.
Iznenada sam vidio kako tijela dolaze i odlaze. Činilo mi se kao da odskaču natrag i naprijed tako brzo kao zrake svjetla ili munje. Ta su svjetla (tijela) odlazila u vis i spuštala se dole i bilo ih je mnogo oko mene. Što sam se više dizao (a ta su svijetla bila neprekidno prisutna) zrak je postajao sve topliji i bila je velika sparina. Sasvim sigurno, u zraku sam osjetio veliku vrućinu. Moje su oči postepeno počele vidjeti jasnije i mogao sam oko sebe raspoznati prisutne nečiste duhove. Bio sam svjestan prisutnosti zloga. Razaznao sam gledajući da se približavamo kao nekoj vrsti trga ili dvorišta, a okolina je bila obavijena tamom, mrkom kao teški dim. Na sredini toga dvorišta ili dvora pred očima mi se pojavilo nešto kao prijestolje ili slično tome, koje je bilo teško raspoznati jer je bilo obavijeno nekom maglom ili tamom. Mogao sam osjetiti kako sa tog prijestolja zrači neprijateljska sila i zlo. Sada je anđeo koji je stajao uza me dotakao moje uši i ja sam mogao čuti glas i riječi zapovjedi koje su dolazile sa tog mističnog, tamnog i vrućeg mjesta u atmosferi. Oko prijestolja naokolo nalazila su se obličja (figure) pa su se te figure (obličja) čim bi bila dana zapovijed ili naređenje odlazile brzinom svjetla. Čim bi jedni nestali odmah bi se pojavila druga obličja oko prijestolja na njihovo mjesto.
Sad kad sam počeo razumijevati riječi, čuo sam glas koji je dolazio sa prijestolja da govori: «Mi moramo poslati više straha na narod i više nepovjerenja, posijati pobune u srca djece prema roditeljima i prema onima koji su nad njima. Mi moramo zbuniti državnike i vođe u zemljama i učiniti da njihov razum potamni. Želim da ljubav u domovima bude zasjenjena, da u svaki otvoreni i dobar odnos između muža i žene ubrizgate zlu narav i prirodu. Izazovite nepouzdanje, odnesite zavist i zlu požudu u srca, pa i u onih za koje se drži da pripadaju Isusu. Prouzročite da zla požuda može prodrijeti izvan braka, i držite narod tako obuzet brigama i napastima svijeta da se domovi mogu raspasti. A pored zbunjenih državnika, razrušenih domova zbog buntovne djece i nevjernih roditelja, sve više nastojimo da u crkvama izazovemo gunđanje i očajanje. Idite u crkve za vrijeme službe, gdje god možete ići, i u toku službe posijte sjeme očajanja i sumnje. Prisustvujte svakoj službi u crkvama, udvostručite svako prisustvo i pazite na svaki slučaj. Pazite na osobu kojoj misli odlutaju od propovjedi pa usadite misli o tome što će raditi poslije skupštine. Pazite na zavidna srca koja su prisutna, koja misle da bi oni imali više uspjeha i rezultata da su službenici crkve. Djelujte na svirače koji misle da je njihova muzika najbolje sredstvo po kojemu dolazi Božji blagoslov. To je vrlo važan način da se spriječi djelovanje Duha Svetoga. Učinite da bebe plaču, uznemirite slušaoce, učinite malu djecu nemirnima, jer to ometa propovjednika kada ima toliko smetnji u crkvi. Ali upamtite, ovo je vrlo VAŽNO: najvažniji trenutak da djelujete jest kada je služba dovedena vrhuncu, kada se očekuje djelovanje Boga. U tom času bacite u srca oklijevanje ili ponos. Upotrijebite bilo kakav i svaki mogući način svođenja. To je naše bojno polje. Recite da je to previše, čega mora da se odreknu. Recite im da nisu dovoljno dobri. Recite im da nikada neće moći izdržati do kraja. Recite da je odviše teško stati za Isusa, da bi mogli imati cio svijet, što god bi htjeli, samo ako se ne predaju Isusu i crkvi.»
Uistinu bilo bi mi teško reći vrstu glasa kojeg sam čuo da dolazi sa tog prijestolja. Bio je sramno ružan, odvratan smrdi glas koji sam ikad čuo. Sa velikom silom i autoritetom vidio sam mnoge koji su izvršavali te riječi. Svaka grupa koja je čula zapovjedi trenutačno bi nestajala i odmah bi se okupljali drugi.
Glas je nastavio: «Iznad svega budno pazite kada se daje slava i djelujte protiv onih koji dižu ruke gore – sprečavajte ih u tome. Vrijeme nam je kratko. Plan svega je postavljen. Narodi su razdvojeni bunama i ratovima. Nema mira među njima. Ljudima su srca ispunjena strahom zbog događaja koji predstoje. Sazrelo je vrijeme da se spustimo na zemlju i zauzmemo ju. Moj je čovjek već spreman da preuzme vlast i kontrolu. On će uvjeravati ljude da ima odgovore za mir u svijetu i narodi će ga prihvatiti. A onda će narodi, prije nego to osjete, potpuno biti pod mojom kontrolom, te će i uraditi sve što ja kažem ili sve što želim. A ako se bilo tko ne bi htio pokoriti meni biti će ubijen i služiti kao opomena ostalima. U svaku crkvu ću postaviti svoje službenike koji će ohrabrivati buntovna srca puna gorčine te će tako proizvesti veliku obmanu.
Pri ovim riječima čuo sam glasove slavljenja iz više atmosfere i od sviju koji su okruživali prijestolje, čuo sam najružnije glasove i vidio lica o kojima nikad neću smjeti da kažem. Preteško bi bilo za mene. Vidio sam tamo lica koja poznajem. Čuo sam viku u zboru: «Živio sotona, bog tame i bog ovoga svijeta. Živio lucifer veliki knez zračnih visina.» I u njihovoj sredini vidio sam one za koje sam ja mislio da ih poznajem kao propovjednike Evanđelja.
Iznenada sam osjetio da se dižem, dižem više i više, a pritom je zrak postajao hladniji. Kad sam pogledao prema dole mogao sam vidjeti tamu u kojoj sam se prije nalazio, veliko područje ispunjeno dimom i vrućinom, a disanjem sam osjetio razliku u mjestu. Dižući se jednako, u mrtvoj i tamnoj tišini mogao sam vidjeti svijetla koja su parala prostor a izgledala mi kao goruće sjajne zvijezde. Čuo sam i zvukove koji su dolazili od tih svjetala. Drugim riječima, vidio sam svjetla i mogao ćuti zvukove, veselje i pjesme koje su dolazile od tih svjetala. Kako sam se dizao sve više u atmosferu moj duh u meni mogao je razlikovati milozvučno, umilne glasove neusporedivo ljepše nego sam ih ikada na zemlji čuo. Dolazili su kao blagi (lelujavi) valovi koji su govorili: «Isus je Gospod. Isus je Gospod Kralj nad kraljevima. Blagi Duh Božji. Isus je Spasitelj, Otkupitelj.» Ovo «Otkupitelj» mora da sam čuo tisuću puta.
Od kuda je zračilo svijetlo čuo sam u zboru: «On je naš Otkupitelj.» Bilo je to tako nešto što ja ne mogu objasniti ni prikazati tako prekrasnim kako je bilo. Riječi slavljenja dizale su se u vis sa mjesta ovog svjetla i širio se slatki miris. Ali čuo sam i drugo. Čuo sam pjevanje u savršenoj harmoniji: «Haleluja, haleluja slava Bogu, slava Janjetu», a u samom izgovoru «Janjetu» čuo sam najdivniju harmoniju i slogu glasova. Čuo sam glasove u pjevanju: «Jer Janje ima vlast nad suncem, a vjetar i zvijezde se njemu pokoravaju. Sva stvorenja u vječnosti služit će njemu, jer On je jedini vrijedan slave. Njegova milost, istina i njegova ljubav ostat će zauvijek. Pravda Njegova sjajem nadvisuje sunce. Uzvisujte Ime Njegovo sva stvorenja.»
I brzo kako sam čuo slavlje, dizanjem približio sam se ovom zboru, a svijetlo je postalo šire i jače te sam čuo: «Pjevajmo svi oni koje je stvorio Bog – Gospod.» Vidio sam gdje dolaze tisuće anđela i veliko mnoštvo ovjenčanih glava, grupe i grupe vjernika radosno pjevajući «hosana», tako kako još nikada nisam čuo. Glasovi su nastavljali kao u jednoj himni i odjekivali su u mojim ušima a očima sam vidio bljeskajuću svjetlost različitih boja. Nastavljajući naviše u oči su mi udarila svijetla različitih boja i na udaljenosti vidio sam visoke zidove. Procijenio sam da su visoki oko 200 fita (3 ft. – 1m), a u njima je bilo 12 temelja. Opazio sam da se 12 temelja sjaje kao drago kamenje. Blistali su svojom sjajnošću i to svaki drugačije. Svaki je zid, svaka od četiri strane, imao je troja vrata (činilo mi se da nisam siguran) svaka pojedina od cijelog bisera. Iza ovog slavnog vidokruga vidio sam visoke stanove, te da je grad velik.
Sada znam da je «Nebo» mnogo slavnije nego što sam ikad mogao zamisliti, a nisam siguran da sam baš samo nebo vidio. Govorim samo ono što sam vidio u viđenju. Zidovi stanova u gradu činilo mi se kao od čistog stakla protkani srebrom i zlatom, a širok put kroz sredinu grada prepleten čistim zlatom. Zatim, vidio sam kristalno čist tok rijeke, čistije od najčistijeg stakla, a na obalama drveće i ispod njih narod slaveći i hvaleći Boga. Anđeo mi reče: «To su drveća života od kojeg narod slobodno ubire i jede. «Pokušao sam da vidim izvor sve ove ljepote. Uvidio sam da sve dolazi iz jednog pravca, ili izvora od negdje. Opazio sam svijetlo , čuo pjevanje, mjesto sa kojeg je sve dolazilo kao kristalan vodoskok. Upravljajući svu snagu očiju onamo otkud je sve to dolazilo vidio sam širok prostor i prijestolje. Otuda u vis dizala se duga, činila se kao dio slave i veličanstva prisutnog na prijestolju. Ovakav osjećaj nisam imao nikada, ni onda kad sam bio kršten Svetim Duhom. Jedva da sam mogao gledati u tu svu slavu. Spoznao sam da je to mjesto izvor svega lijepog što sam do sada vidio i bio sam kao u transu i nisam toga razumijevao. Gledao sam to, gledao, gubeći se i vidio sam lik koji se pojavljuje na desnoj strani prijestolja. Gledajući pojavu lika klonulo mi je srce. Doslovno. Tako sam se osjećao kao da gutam vlastito grlo ili stomak.
Vidio sam, vjerujte mi, vidio sam ruke ispružene naprijed, ruke koje nisu izgledale slične ljudskim. Ne sjećam se veličine ovih ruku, ali mogu vam reći da sam vidio ruke sa ožiljcima i tragove od čavala ispružene preda me. Gledajući uvjerio sam se da je to Božji Sin Isus. U Njegovim očima sam razabrao ljubav i blagost. Kad je nebeski zbor dizao glasom slavu Njemu, primio je slavljenje a u očima je pokazao veliku ljubav i milost. Netko je došao k meni jednog dana govoreći: Kako mi možemo služiti Bogu. On mora da je ljubomoran i sebičan Bog, jer traži da ga neprestano slavimo.» (sotonska je to misao, pr. prevodioca.) Ali, narode, ja sam nikad nisam postavljao pitanje. Promatrao sam Njegovo lice, Njegove oči, izražaj lica i očiju, dok su bili obuzeti slavljenjem Njega, ono je zračilo prema njima nekom puninom koja uključuje ljubav i milost, nešto veličanstveno. To sam ja osjećao.
Njegove oči su bile lijepe. Dok je tako stajao pristupio je k Njemu jedan anđeo i skinuo s njega dio odjeće, dok su drugi anđeli stigli do Njega noseći veličanstvenu bijelu opravu i tim ga obukli. To je bilo bjelje od najbjeljeg snijega, bjelilo koje je nadvisilo svako bjelilo koje sam do sada vidio. Jedan drugi anđeo donio je zlatnu krunu obloženu dragim kamenjem, sjajnom ljepotom koja se drugdje ne vidi, i blago i otmjeno mu stavio na glavu . «Kralj nad kraljevima, Gospod nad gospodarima, govorili su dok su ga krunili. Zatim sam vidio silnog anđela gdje dovodi bijelog konja kakvog nisam nikad vidio. Promatrajući ovu viziju i događaj, poznajući Bibliju ne pokušavam reći da je u njoj sve napisano kako sam ja vidio. Dijelim s vama upravo ono što mi je Bog dozvolio vidjeti. Vidio sam bijelog konja ljepšeg nego što sam mogao zamisliti, a iz nozdrva mu je kao podrhtavajuće strijele izbijala ili vatra ili svjetlo. Nozdrve su mu bile
raširene i buktale plamenom. Sedlo na njemu izgledalo je kao da je od zlata i srebra. Iza tog konja slijedilo je bezbroj bijelih konja i u bijelo obučenih konjanika, spremnih za boj. Sve je bilo spremno i mislio sam u sebi: «Kako to da se sve ovo događa baš pred mojim očima?» Ogledao sam se za anđelom koji me tu doveo s mislima da ga to upitam, a prije nego što sam mogao otvoriti usta anđeo mi reče: «Vrijeme je na samom pragu. Kraljevstva na svijetu past će pod vlast našeg Gospoda i biti Njegovo kraljevstvo. Gospod će svojom svjetlošću uništiti antikrista u jednom trenutku i On će vladati na zemlji tisuću godina.» Anđeo mi ponovno progovori: «U ćasu kad se dovrši (kad istekne vrijeme ljudskoj vlasti na zemlji) vijek naš će Gospod Bog preuzeti i vladati.» Znam to, govorim vam, o tome sam ja propovijedao u crkvi ali kad mi je to rekao anđeo, osjećao sam, mislio sam, zbog slabosti tijela, da ću se rasplinuti nestati.
Anđeo nastavi: «sotona sa svim svojim pristalicama neće više biti na zemlji, nego će biti ljubav, mir i blagostanje.» Znao sam to i iz Biblije, ali čuti to iz usta anđela, onda je to nešto drugačije. Iznenada je sve nestalo i otišlo. Sad sam vidio samo zidove svoje sobe, ali je anđeo još uvijek bio tu. On je bio tu i ja sam počeo govoriti, a on me nije prekidao: «Zašto?» pitao sam, «je sve ovo meni bilo pokazano?» Smiješeći se, anđeo mi odgovori: «Zato što je vrijeme blizu i na vratima.» Ovo je još rekao: Sve je spremno (na Nebu), svakoga časa možete čuti glas Arhanđela i Božje trube kad Isus stupi sa prijestolja slave s glasnim pozivom zaručnici. Svadbena večera (sad to znam ali slušajte, čuo sam ih mnogo puta od ljudi), svadbena večera Janjeta je gotova. Stol je postavljen.» Anđeo je još govorio, ali sada riječi koje sam znao iz Svetog Pisma: «Dođi primi vijenac koji si izvojevao i uđi u stan pripravljen za tebe. Izvojevao si pobjednički vijenac života.» Iza toga kako sam to čuo misli su mi se vratile na mjesto i događaj, do onog vrućeg, sparinom obavijenog trona, do sotoninog trona i na lica koja sam tamo prepoznao. Pri tom sam mislio: «Bože moj, kako da sam ja bio u mogućnosti da oko neprijateljevog prijestolja prepoznam neke od propovjednika Evanđelja, a oni ne pripadaju mjestu gdje jesu. Kako bi im to mogao otkriti?» Posljednji put mi je anđeo progovorio: «Gary, sve što trebaš uraditi, uradi brzo koliko brže možeš. Toliko mnogo puta si čuo vrijeme je kratko.» Nastavio je: «Više nećeš na ovaj način ćuti što od bilo kojeg anđela.» Još mi je govorio: «Vrlo brzo i ti ćeš imat posljednju priliku da pozivaš spasenju duše koje ginu. Samo minuta iza toga kada se bude spasila posljednja duša iz svijeta, trube će zatrubiti. Onaj koji će se posljednji spasiti može biti tvoj iz obitelji. Možda susjed, možda netko tko s tobom radi. «Moguće je da će se posljednji spasiti netko tko je ovog jutra tu prisutan. Već sam godinama u crkvi propovijedao da Gospod dolazi ali ovo mi je u ovo posljednje vrijeme Gospod naložio na srce da izjavim da On dolazi brzo, brzo, vrlo brzo, te da će biti takvih koji će biti odvojeni od prave djece Božje, za koje se danas misli da su vjernici.
Danas drhti srce u meni od straha, kad gledajući okolo usred vjernika vidim grijeh, neuspjeh, i nepovjerenje koje imamo prema nauci. Završavajući svoje viđenje još vam otkrivam i ovo. Poslije završetka vizije Gospod me zbog nečeg pozvao da pristupim i čitam, da vidim kako su neki od apostola umrli. Evo što sam čitao:
Marko je bio vučen po ulicama Aleksandrije u Egiptu sve dok nije umro. Luka je bio obješen na maslinu u Grčkoj. Ivan, pisac Evanđelja, poslanica i otkrivenja, bio je uronjen u veliki kotao kipućeg ulja, ali je nekako ostao živ. Kasnije je umro u Efezu prirodnom smrću. Jakov Alfejev je bačen sa vrha nekog hrama, bijen i udaran dok nije umro. Filip je bio obješen na stup Hieropolisa u Perziji. Natanelu su živom gulili kožu, komad po komad, pred očima okrutnog kralja. Andriju su privezali na križ kojeg je on propovijedao narodu dok nije umro. Toma je umro proboden kopljem. Juda je umro od strijela koje su mu zastrijelili u grudi. Šimun je bio razapet. Barnaba je bio kamenovan od Židova. Pavlu su odsjekli glavu u Rimu, za vrijeme Nerona. Petra su razapeli na križ glavom na dole, na njegovu želju, tako da ne umre na način kao i Gospod. Rekao sam: «Gospode, zašto sam trebao ovo znati?» Gledaj sa mnom u poslanici Fil.3:8-10. Rekao sam: «Isuse, poslije ove vizije i objave da dolaziš brzo, što da s tim zaključim?» Hajde da zajedno pročitamo riječi:

«Jer sve držim za štetu prema prevažnom poznavanju Krista Isusa Gospodina svojega, kojega radi sve ostavih, i držim sve da su trice. Samo da Krista dobijem.

I da se nađem u Njemu, ne imajući svoje pravde koja je od zakona, nego koja je od vjere u Isusa Krista, pravdu koja je od Boga u vjeri;

Da poznam Njega i silu uskrsenja Njegova i zajednicu Njegovih muka, da budem nalik na smrt Njegovu.