Re: David Wilkerson (propovijedi)

[Čovjek & Riječ]

utorak, siječanj 20, 2010

KAKO OSTATI ZELEN
Bio sam vođen čitati i proučavati Otkrivenje 9, poglavlje o skakavcima. Dok sam čitao 4. redak o Božjoj zapovjedi skakavcima da ne uništavaju ništa zeleno, doletjela mi je jedna misao.
Shvatio sam da je ovdje ključ kako ostati siguran za vrijeme užasa: moram ostati zelen. David je zapisao: "A ja, ko zelena maslina u Domu Božjem ... dovijeka" (Ps 52,10).
"Zeleno" o kojem David ovdje govori znak je duhovnog zdravlja. To znači cvjetati, rasti i biti plodan. On nam govori: "Moje zdravlje dolazi iz pouzdanja u Boga. Cvjetam jer se okrećem k njemu. Moje pouzdanje u njega stvara u meni duhovni život."
Evo slavne istine o sili ostajanja zelenim: "Ovako govori Jahve: Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća. Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj" (Jer 17,5-6)
Gospodin upozorava: "Ne pouzdavajte se u čovjeka. Ako radije stavljate svoju vjeru u ljudsku snagu nego u mene, bit ćete prokleti."
Međutim, ako stavljamo svoje pouzdanje u Gospodina, evo što će naša vjera proizvesti: "Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku, ne mora se ničeg bojati kada dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod" (Jer 17,7-8 ).
Kad se potpuno pouzdajemo u Oca, puštamo korijenje u njegovu rijeku zdravlja. Tada njegova božanska snaga – sočnost, zelenilo, duhovno zdravlje – istječe iz nas i kroz nas. Dok sve oko nas vene, mi bujamo kao zelena trava, zdravi i jaki. A kad trenutak kušnje dođe, ne klonemo i ne venemo.
Umjesto toga, naša vjera raste.

Čovjek & Riječ :
Ja bih dodao ovome još par ilustracija, (vjerujem da brat David, a ni naš Otac i Gospodin ne bi imali ništa protiv); jednu Davidovu (iz psalma 52:10) : kao zelena maslina u Domu Božjem, uzdam se u Božju dobrotu dovijeka, jednu iz mudrih izreka (11:28) : pravednici uspijevaju kao zeleno lišće i na kraju Riječ našega Učitelja (Ivan 15:5-8 ) : Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.
Dakle samo zelenilo, zelenilo; pustimo Trsove sokove da nas ozelene ... i neka rode (od Oca) očekivanim plodom

[Čovjek & Riječ]

utorak, veljače 02, 2010

KAKO POBIJEDITI ISKUŠENJE

Sila da podnesemo i da se ne predamo iskušenju ne dolazi od toga što smo naše umove nakljukali redcima Pisma, dali prisege i obećanja, provodili sate u molitvi i postu ili se čak predali nekoj velikoj duhovnoj stvari. Sve te stvari su za pohvalu za normalan kršćanski rast, ali u njima ne leži naša pobjeda.
Jednostavna tajna kako da podnesemo bilo koje iskušenje leži u tome da slomimo strah od sotonske sile! Strah je jedina sila nad čovjekom koju ima sotona. Bog nam ne daje duh straha. To je jedino od sotone! Ali čovjek se boji đavla. Plaši se demona. Boji se neuspjeha. Boji se da se njegovi apetiti i navike ne mogu promijeniti. Boji se da će njegove unutarnje želje eruptirati i nadzirati mu život. Boji se da je jedan od tisuću koji je drukčiji, pun požude i izvan mogućnosti pomoći.
Čovjek se boji da neće moći ostaviti svoj grijeh. Sotoni pripisuje silu koju nema. Čovjek viče: "Ovisnik sam i ne mogu prestati! Kao začaran sam od sile đavolje. Đavao me tjera da to činim!"
Strah ima muku. Dokle god se bojite đavla, ne možete slomiti silu nijednog iskušenja. Sotona uspijeva na strahu te kršćani koji se boje đavla imaju malo ili nimalo snage da se odupru.
Sve to je temeljno na laži! Laž je da sotona ima snagu slomiti kršćane pod pritiskom. Uopće ne! Isus je došao da uništi svu silu đavolsku nad krvlju opranom djecom Božjom. Često sam se pitao zašto Bog dopušta duhovnim ljudima da budu tako kušani. Zašto Bog ne ukloni svaku kušnju umjesto da "daje sretan ishod, da je možemo podnijeti" (1 Kor 10,13)? Odgovor je jednostavan. Jednom kad naučite koliko je sotona slab, jednom kad naučite da vas on ne može natjerati ni na što, jednom kad naučite da Bog ima svu silu da vas sačuva od pada, od tada nadalje moći ćete sve "podnijeti" što sotona baci u vas. I moći ćete proći kroz sve to bez straha da ćete pasti!
Nismo izbavljeni od iskušenja, već od straha od đavla da će nas navesti da mu podlegnemo. Kušani ćemo biti dok ne dođemo do mjesta "počinka" u našoj vjeri. Taj počinak je nepokolebljivo pouzdanje da je Bog porazio sotonu, da sotona nema prava na nas i da ćemo izaći iz kušnje poput zlata kušanog u vatri.

[Čovjek & Riječ]

petak, veljače 05, 2010

LEKCIJA SLUŠANJA

Bog je Iliju morao naučiti lekciju o slušanju te ga je zbog toga odveo na vrh gore Horeb i dao mu jednu slikovitu propovijed.
"Glas mu reče: 'Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi.' Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe, i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas i reče: 'Što ćeš ovdje, Ilija?'" (1 Kr 19,11-13).
Kad je vjetar počeo zavijati, mislim da je Ilija pomislio: "Vrijeme je, Gospodine. Otpuhni Izebel ravno s prijestolja – baci nju i njezine grešne prijatelje vjetru. Sve ih otpuhni!" Ali Bog nije bio u vjetru!
Iznenada je došao velik potres te je Ilija rekao: "Ovo će ih dobro uplašiti! Bog će im vratiti milo za drago. Istrest će ih ravno iz njihovih cipela! Gospodine, vidim da osvećuješ svoga slugu." Ali Bog nije bio ni u potresu.
Nakon potresa, oganj! Nebo se zacrvenjelo od užarenih plamenova! Ilija je povikao: "Gospodine, nisu prihvatili oganj koji je pao na oltar – sad ih spali! Spali pokvarenog Ahaba! Sprži Izebelu! Učini da tvoj oganj proždre zle. Bože, znam da si u ognju!" Ali Bog nije bio ni u ognju!
"Poslije ognja šapat" (r. 12).
Možete li to zamisliti? Prorok koji se nije bojao uragana, zemljotresa ili nebeske vatre, uplašio se šapata. "Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem" (r. 13).
Ilija je pokrio lice kaputom! Zašto? Nije li ovaj prorok razgovarao s Bogom mnogo puta? Nije li bio veliki čovjek molitve? Nije li ga Bog silno upotrebljavao? Da! Ali Ilija je bio stranac tom šapatu!
Kad je konačno dopustio da mu taj glas govori – u samoći, tišini, daleko od svakog očitovanja sile – primio je najjasnije upute u čitavoj svojoj službi.
"Idi u Damask; prođi kroz pustinju; pomaži Hazaela za kralja aramskog, pomaži Jehuu za kralja nad Izraelom i pomaži Elizeja za proroka namjesto sebe …" (vidi 1 Kr 19,15-16)
Danas su tolika djeca Božja tako zaposlena da nikada ne čuju glas koji im dolazi. Oni su silno odani i silno zaposleni svjedočeći, čineći dobro, moleći za duhovno probuđenje, posteći. Međutim, čuju sve osim glasa Gospodnjeg.

[Čovjek & Riječ]

petak, ožujak 19, 2010

TEŽNJA ZA POSVEĆENJEM

Riječ Božja nam jasno govori: "Težite za … posvećenjem bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina" (Heb 12,14).

Tu je istina, jasna i jednostavna. Bez posvećenja koje daje jedino Krist – dragocjeni dar kojega častimo vodeći život predan poslušnosti svakoj njegovoj Riječi – nitko neće vidjeti Gospodina. A to se ne odnosi samo na nebo, nego i na naš sadašnji život. Bez posvećenja nećemo vidjeti nazočnost Božju u našem svagdašnjem hodu, obitelji, odnosima, svjedočanstvu ili službi.

Nije važno na koliko smo kršćanskih konferencija bili, koliko smo traka s propovijedima preslušali, kolikim smo proučavanjima Biblije sudjelovali. Ako gajimo neki kancerozan grijeh, ako smo u nesuglasju s Gospodinom zbog našega grijeha, tada nikakva naša nastojanje neće proizvesti sveti plod. Naprotiv, naš grijeh će postajati samo još zarazniji te ćemo zaraziti sve oko sebe.

Dakako, ta stvar ide izvan požude tijela, ona kvari i naš duh. Pavao opisuje isti uništavajući grijeh u ovom odlomku kad kaže: "Ne mrmljajte, kao što su neki od njih mrmljali, te ih uništi Zatirač" (1 Kor 10,10).

Dakle, dragi sveti, hoćete li dopustiti Duhu Svetom da se pozabavi sa svom požudom koju eventualno gajite? Hoćete li umjesto toga tražiti i vjerovati u izlaz koji će Bog za vas osigurati? Potičem vas da njegujete sveti strah i pouzdanje u ovim posljednjim danima. To će vas sačuvati čistim, bez obzira kako glasno pokvarenost bjesnjela oko vas. To će vam omogućiti da hodate u Božjoj svetosti koja sadrži obećanje njegove nazočnosti.

Sve je to stvar vjere. Krist je obećao da će vas sačuvati od pada i da će vam dati snagu da se oduprete grijehu ako ćete jednostavno vjerovati onome što je rekao. Dakle, vjerujte mu za taj sveti strah. Molite za njega i želite mu dobrodošlicu. Bog će održati svoju riječ za vas. Ne možete se istrgnuti iz smrtnog zahvata lakozavodljiva grijeha snagom svoje volje, obećanjima ili bilo kakvim ljudskim nastojanjem. "Ne silom niti snagom, već Duhom mojim! – riječ je Jahve nad Vojskama" (Zah 4,6b).

[Čovjek & Riječ]

ponedjeljak, ožujak 22, 2010

NE VIŠE ROBOVI

Rečeno je da je Abraham Lincoln "oslobodio robove" Proklamacijom emancipacije. Ovaj zakonski dokument izjavljivao je da je ropstvo mrtvo i da su svi robovi oslobođeni.

Kad su se te vijesti proširile plantažama na Jugu, mnogi robovi nisu to vjerovali. I dalje su robovali svojim gospodarima uvjereni da je njihovo obećanje slobode prijevara. Brojni beskrupulozni zemljoposjednici govorili su svojim robovima da su to samo glasine te ih i dalje držali u ropstvu. Ali malo pomalo, istina im je svanula kad su vidjeli bivše robove kako sretni hodaju okolo u svojoj novostečenoj slobodi. Jedan po jedan odbacivali su svoje terete, okretali leđa ropstvu i odlazili da započnu novi život.

Možda još niste čuli ili možda to zvuči predobro da bi bilo istinito, ali Krist je na Golgoti oslobodio sve robove grijeha. Sad možete "otići" od đavla! Možete odbaciti svoj teret grijeha, otići iz sotonine vlasti i ući u novi život slobode.

Dopustite mi pokazati vam što Biblija misli kad govori o umiranju grijehu. Kad je Lincolon oslobodio robove, "stvar" ropstva je umrla. Ne robovlasnici ni robovi. Rob je mogao slobodno otići govoreći sam sebi: "Ropstvo je mrtva stvar."

Sad se rob mogao vratiti u polje i pobrati još nekoliko redova pamuka – možda iz straha ili instinktivno – ali to ga ni na koji način više nije činilo robom. Bio je slobodan, ali svoju slobodu morao je prakticirati. Proglas ga nije mogao prisiliti da se usuglasi s njime, ali niti ga je robovlasnik više mogao prisiliti na povratak. Bila je to stvar volje roba.

Biblija kaže: "… tko je mrtav, slobodan je od grijeha. A ako smo dakle umrli s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti s njim" (Rim 6,7-8 ).

To jednostavno znači ovo: S obzirom da je vaše ropstvo grijehu mrtva stvar – jer Krist je već proglasio da ste oslobođeni – sad ste slobodni živjeti kao novi čovjek u Kristu, smatrajući samoga sebe oslobođenim.

Krist vas ne može prisiliti da činite pravo niti vas sotona može prisiliti da činite krivo. Krist izjavljuje da ste slobodni po vjeri, ali vi se morate ponašati kao slobodan čovjek.

[vega]

IZ TAME U SVJETLO

Što se mora dogoditi da nas izvede iz našega bijednog života krivnje, straha
i depresije? Što se mora dogoditi da vidimo da postoji daleko slavniji život
koji nas čeka?

Pavao je rekao: "… veselo zahvaljujte Ocu, koji nas učini dostojnima
sudioništava u baštini svetih u svjetlu" (Kol 1,12).

Želite li taj slavan, slobodan život? Vjerujete li sad da je to vaša
baština? Vjerujete li sad da Bog očajnički želi da je imate? Onda je
prihvatite po vjeri i uđite u nju! Zahtijevajte je kao svoju baštinu! Pavao
kaže: "Niste li dovoljno patili? Zar još niste naučili svoju lekciju?"
Drugim riječima: "Niste li bolesni i umorni od života straha i mentalne
torture? Niste li još naučili da postoji bolji put?"

"Pravednik će živjeti od vjere" (Gal 3,11). Stavite jednostavno svoju vjeru u
ono što je Bog rekao da će za vas učiniti. Taj slobodan život pravednosti,
radosti i mira u Duhu Svetom je dar. Ne možete radeći doći do njega.

Najveća radost od svih je znati da više niste "krivi" pred Bogom. Radost je
znati da vas vaša vjera pred njim čini pravednim.

"Blagoslovljeni su i sretni i treba im zavidjeti … čiji su grijesi pokriveni
i potpuno zakopani. Blagoslovljen je i sretan i treba mu zavidjeti čiji grijeh
Gospodin neće uračunati protiv njega" (Rim 4,7-8, slobodan prijevod).

Abraham je postao otac narodâ jednostavno zato što je uzeo Boga za riječ.
Mogao je posumnjati i sve izgubiti.

"Nije oklijevao, nevjerom u Božje obećanje, nego se ojača vjerom davši Bogu
slavu, potpuno uvjeren da je Bog kadar izvršiti što je obećao … Ali nije
samo za nj napisano … nego i za nas … koji vjerujemo u onoga koji je
uskrisio od mrtvih našega Gospodina Isusa" (Rim 4,21-24).

Vjerujemo mu da nam je oprostio da bi nas spasio; moramo mu vjerovati i da će
nas sačuvati. Sila koja nas spašava i čuva nas! Vjera koja je dovela Krista
u naše živote čuva nas od pada.

"Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu,
po komu smo i pristupili vjerom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se
ponosimo, oslonjeni na nadu u slavu Božju" (Rim 5,1-2).

---------------------------------------------------------------------------------
možemo li se s onim boldiranim složiti? Ja bih rekao amen!
Božji blagoslov s vama!

*brate Č&R nebi li bilo bolje da ovu temu prebacimo prod "propovijedi". Dobro, nisu klasnične, već kao poruke, ali opet, skupi se toga... no samo prijedlog.

[Čovjek & Riječ]

...Najveća radost od svih je znati da više niste "krivi" pred Bogom. Radost je
znati da vas vaša vjera pred njim čini pravednim.
...
---------------------------------------------------------------------------------
možemo li se s onim boldiranim složiti? Ja bih rekao amen!
Božji blagoslov s vama!

*brate Č&R nebi li bilo bolje da ovu temu prebacimo prod "propovijedi". Dobro, nisu klasnične, već kao poruke, ali opet, skupi se toga... no samo prijedlog.

Apsolutno. Jako dobra spoznaja
Žalosno je što mnogi neznaju za radosnu (ili dobru) vijest. Većina na evanđelje gleda kao na nešto teško ostvarivo..., ali vjera je "laka". Pismo Božje kaže da Njegovo breme, ili jaram nije težak, već ga naprotiv preporučuje umornima i opterećenima. Ljudi na Riječ Božju gledaju sa svojim uobičajenim griješnim načinom razmišljanja (i razumijevanja) ... to je problem. Treba samo "više" vjere, ili točnije, samo malo (gorušičino zrno), ali to mora biti "dobra" (jako precizno) usmjerena vjera (vjera kao Isusova). Pri ovome je interesantno da grijeh (hamartia) znači promašiti, (cilj) ono što želimo "pogoditi".

[Čovjek & Riječ]

četvrtak, svibanj 13, 2010

NOVI ČOVJEK

Kao Kristovi sljedbenici, moramo uzeti Boga za njegovu Riječ i prihvatiti kao istinu što kaže da mi jesmo. To znači da naš "stari čovjek" predstavlja čovjeka koji još uvijek traži ugoditi Bogu u tijelu. Takav čovjek mrzi grijeh i ne želi sablažnjavati Boga, a ipak ga njegova savjest neprestano dovodi pod krivnju. Zbog toga daje obećanja da će nadvladati svoj problem grijeha. "Promijenit ću se! Još danas ću se početi boriti sa svojim lakozavodljivim grijehom, bez obzira što me to stajalo. Želim da Bog vidi kako jako se trudim."

Takav čovjek donosi Gospodinu mnogo znoja i mnogo suza. Moli i posti da bi dokazao Bogu da ima dobro srce. U stanju je oduprijeti se grijehu nekoliko dana odjednom te sam sebi kaže: "Ako mogu pobijediti dva dana, mogu i četiri. A zašto ne i tjedan?" Krajem mjeseca osjeća se dobro u vezi sa sobom, uvjeren da je sam sebe oslobodio. Ali onda izranja njegov stari grijeh i on opet pada duboko u očaj. I tako se iznova i iznova ponavlja isti krug. Takav čovjek radi jedno te isto i nikada se ne može osloboditi.

Neka ne bude tako! Njegov čovjek-u-tijelu bio je razapet zajedno s Kristom, ubijen u očima Božjim. Doista, Pavao nam govori da je stari čovjek na križu bio proglašen mrtvim. Isus je odveo sa sobom staroga čovjeka u grob, gdje je bio ostavljen kao mrtav i zaboravljen. Upravo kao što je otac izgubljena sina zanemario "staroga čovjeka" u svome sinu, Gospodin kaže našem starom čovjeku: "Ne prepoznajem tog čovjeka niti se bavim njime. Sad prepoznajem samo jednoga čovjeka, jednoga s kojim se bavim. To je moj Sin Isus i svi oni koji su u njemu po vjeri."

Novi čovjek je onaj koji je predao svu nadu da će ugoditi Bogu nekim nastojanjem tijela. On je umro starim putovima tijela. I po vjeri je spoznao da je samo jedan put da se ugodi Bogu, jedan put da ga se razveseli: Krist mora postati sve. On zna da je samo Jedan kojeg Otac prepoznaje: Krist i svi koji su u njemu.

Taj novi čovjek živi jedino po vjeri: "Pravednik će živjeti po vjeri." On tako vjeruje Riječi Božjoj da se ne uzdaje ni u što drugo. On je našao izvor svega u Kristu koji je dovoljan za sve. I vjeruje što Bog kaže za njega: "Tvoj stari čovjek je mrtav i tvoj je život sakriven s Kristom u Bogu." Možda to ne osjeća ili ne može u potpunosti shvatiti, ali neće raspravljati u vezi s Riječju svoga dragog Oca. Prihvaća je po vjeri znajući da je Gospodin vjeran svojoj Riječi.

Komentar (Čovjek & Riječ) : razveselio me brat David danas . Prati li on naš forum ? Ili smo jednostavno u istom Duhu i Istini ? Ja mislim da je ovo drugo

[Čovjek & Riječ]

Srijeda, lipanj 02, 2010

NOVO STVORENJE

"S Kristom sam razapet na križ; (ipak) živim …" (Gal 2,19).

"Ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo" (2 Kor 5,17).

Možda kažete: "Znam da sam u Kristu po vjeri. Razumijem da sam novo stvorenje, ali još se uvijek strašno borim s jednom navikom. To me tako obeshrabruje." Sotona vas voli uvjeravati da je Bog digao ruke od vas. On želi da mislite da vas Bog vidi kao prljavog od grijeha. Ali sve je to laž! Ono što doživljavate borba je tijela protiv Duha u vama. Ova bitka uobičajena je za sve vjernike. Dok ste usred nje, sotona vas želi uvjeriti da je "stari čovjek" još uvijek u kontroli.

Bez obzira kakvo je vaše stanje, Bog se ne koleba u svojoj ljubavi za vas. On nikada nije prestao ljubiti Adamovu rasu, usprkos sve njezine pokvarenosti, idolopoklonstva i požudnih putova. On ju je sačuvao u prošlosti sve do posljednjih dana, kad je došao sa svojim planom spasenja. Kroz križ je omogućeno da se sva Adamova rasa može pomiri s njim.

Morate znati da je vaše stajanje s Bogom temeljeno na jednoj stvari: pobjednik ste zbog križa. Ova pobjeda ne dolazi ni kroz kakvo dobro djelo koje činite. Kao što Pavao kaže: "Oni koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu" (Rim 8,8 ). Naša pobjeda dolazi jedino kroz pokajanje, vjeru i pouzdanje u Božju skrb za nas. A naš dio je da čvrsto stojimo na tom položaju koji nam je milostivo dao u Kristu. Njegova Riječ nas uvjerava: "Povremeno podbacite. Ali kad ja pogledam u vas, vidimo jedino svoga Sina Isusa. Iz ove ćete bitke izaći kao pobjednik, bez krivnje ili osude."

[Čovjek & Riječ]

Srijeda, srpanj 09, 2010

VAŠE JE IME ISPISAO NA SVOME DLANU

Kakvu nevjerojatnu vlast dobivamo u molitvi! Kako, točno, koristimo tu vlast? Kroz Kristovo ime. Vidite, kad smo povjerovali u Isusa, on nam je dao svoje ime. Njegova žrtva nam omogućuje reći: "Ja sam Kristov, nalazim se u njemu. S njim sam jedno." Zatim je Isus, što je predivno, uzeo naše ime. Kao naš veliki svećenik, zapisao ga je na dlan svoje ruke. I tako je naše ime registrirano u nebu pod njegovim slavnim imenom.
Možete vidjeti zašto izraz "u Kristovo ime" nije samo neka bezlična formula. To je doslovni položaj koji imamo s Isusom. I taj položaj prepoznaje Otac. Isus nam govori: "U taj dan molit ćete u moje ime. Ne kažem vam da ću ja moliti za vas, jer vas sam Otac ljubi, budući da ste vi mene ljubili i vjerovali da sam izašao od Boga" (Iv 16,26-27).
Tu je zašto nam Isus zapovijeda da molimo u njegovo ime. On govori: "Kad god tražite nešto u moje ime, vaš zahtjev ima istu snagu i učinak kod Oca kao da ga ja sam tražim." Drugim riječima, to je kao da je našu molitvu izgovorio sam Isus pred Očevim prijestoljem. Isto tako, kad polažemo ruke na bolesne i molimo, Bog nas vidi kao da Isus polaže svoje ruke na bolesne da donese ozdravljenje.
To je i razlog zašto trebamo hrabro dolaziti do prijestolja milosti: da primimo. Moramo s povjerenjem moliti: "Oče, stojim pred tobom, odabran u Kristu da idem i donosim rod. Sad iznosim svoj zahtjev da bi moja radost mogla biti potpuna."
Čujem mnoge kršćane kako kažu: "Tražimo sam u Isusovo ime, ali moje molitve nisu bile odgovorene." Ti vjernici izjavljuju: "Pokušao sam tražiti silu u Isusovo ime, ali to za mene nije funkcioniralo." Postoje mnogi razlozi zašto ne primamo odgovore na naše molitve. Možda smo dopustili neki grijeh u svoj život, nešto što je onečistilo naše zajedništvo s Kristom. To su postale prepreke na našem putu koje sprečavaju dotok blagoslova od njega. I on neće odgovoriti na naše molitve dok ne odbacimo svoj grijeh.
Ili je možda prepreka naša mlakost ili bezvoljnost prema stvarima Božjim. Možda smo svladani sumnjom koja nas je odrezala od sile u Kristu. Jakov upozorava: "Neka ište s vjerom, bez ikakva sumnjanja, jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koje vjetar podiže i tamo-amo goni. Takav čovjek neka ne misli da će što primiti od Gospodina" (Jak 1,6-7).
Jakov je jasan: "Onaj tko sumnja neće ništa primiti od Boga." Riječ koju Jakov koristi za "sumnjanje" znači "biti neodlučan". Istina je to da kad ti ljudi iznose svoje zahtjeve, stavljaju Boga na kušnju. U svojim srcima kažu: "Gospodine, ako mi odgovoriš, služit ću ti. Sve ću ti dati samo ako odgovoriš na ovu molitvu. Ali ako ne, svoj ću život živjeti po svome."
Međutim, Boga se ne može potkupiti. On poznaje srca i zna kad smo neodlučni u svojoj predanosti njegovu Sinu. On čuva silu koja je u Kristu za one koji su mu potpuno predani.

Moj komentar : Brat Wilkerson, hvala Bogu za njega, smatram, donosi dobre plodove ovome svijetu, svjetleći nam Duhom i Istinom, međutim, ipak, ponekad imam (male) primjedbe na njegovo viđenje stvari. Ne znači to da se uznosim iznad njega, samo se želim usuditi iznijeti svoj stav, odnosno ono što ja vjerujem, (što ne znači da sam ja u pravu) a ono što ćete prihvatiti, vi koji čitate, o tome ćete, (ipak najbolje uz Božju pomoć) morati sami odlučiti.
Gornji tekst je blagoslovljen, ali dio koji sam obojao smatram suvišnim i kontradiktornim cijelom tekstu i to zato što implicira neki (nedefinirani) grijeh. Želim bolje definirati grijeh; ja, naime vjerujem da je grijeh samo ne-vjera, jer onome koji vjeruje - njemu je svaki grijeh opravdan, jasno ako vidi Onoga koji opravdava grijehe, Isusa Krista.
Baš kao što kaže apostol Ivan :
I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist. Tko god čini grijeh, čini i bezakonje; ta grijeh je bezakonje. I znate: on se pojavi da odnese grijehe i grijeha nema u njemu. Tko god u njemu ostaje, ne griješi. Tko god griješi, nije ga vidio nit upoznao. Dječice, nitko neka vas ne zavede! Tko čini pravdu, pravedan je kao što je On pravedan. Tko čini grijeh, od đavla je jer đavao griješi od početka. Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela đavolska. Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je rođen od Boga. (I Ivanova 3:3-9)

[Čovjek & Riječ]

Srijeda, srpanj 12, 2010

KAKO JE VELIK VAŠ ISUS ?

Ivan 14 sadrži dva veličanstvena obećanja. Prije svega, Isus izjavljuje: "Zaista, zaista, kažem vam, tko vjeruje u me, i on će činiti djela koja ja činim. Činit će i veća od ovih, jer ja idem k Ocu. I što god zamolite u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ma što me zamolili u moje ime, ja ću to učiniti" (Iv 14,12-14). U posljednjem retku, Isus daje jasno i jednostavno na znanje: "Ma što me zamolili u moje ime, ja ću to učiniti."

Dva retka kasnije, Isus obećava: "Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama" (Iv 14,16-18). Ovdje Krist govori: "Dat ću vam Duha istine. Njegova će snaga boraviti u vama."

To su dva nevjerojatna obećanja od Isusa. Međutim, pogledajte redak koji stoji između njih: "Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi" (Iv 14,15). Zašto se ovdje pojavljuje ova izjava? Krist nam govori: "Ova su obećanja povezana s poslušnošću." Ukratko, oba ova obećanja povezana su s držanjem Riječi Božje i poslušnosti. Ona su dana da bi se ispunila, tako da nas ništa ne može sprečavati od zahtijevanja sile koja je Krist.

Uvjeren sam da je Isusu ponižavajuće ako tražimo malo ili ništa u njegovo ime. Iz godine u godinu mnogi kršćani sve manje i manje traže. Konačno traže samo još spasenje. Oni ništa drugo ne očekuju osim da jednoga dana nekako dospiju u nebo.

Pitam vas, jeste li završili sa svojim Kristom? Ne očekujete li ništa više nego da njegovom snagom i milošću budete spašeni? Ima li vaš Krist još samo toliko snage da izdržite samo još jedan dan? Je li za vas završio na mjestu gdje imate samo povremeni mir i radost, u životu koji je uglavnom pod sotoninim zlostavljanjem?

Svi ti odlomci u Riječi Božjoj uvjeravaju me da "moj" Isus nije veći od mojih zahtjeva. Nažalost, mnogi vjernici svojom nevjerom čine da Krist izgleda beznačajan i nemoćan. Ljubljeni, ja ne želim da moj Krist bude ograničen. Naprotiv, želim da svaki đavao u paklu zna kako je velik moj Bog mojim velikim zahtjevima. Od moga Krista želim više. Želim da bude veći nego ikada u mom životu.

Komentar : Amen, poticajno !