Re: poučne priče

[Čovjek & Riječ]

... Bog deluje kroz petostruku službu, od kojih je jedna pastirska i ako se ugledamo na čoveka pašćemo, ali ako prepoznamo delovanje Svetod Duha kroz tu službu to je to što će nam pomoći da gledamo samo na Reč jer je Reč jedini Pastir i nema Mu zamene.

Da, Bog (biblijski) djeluje kroz višestruku službu, bolje rečeno svaki ud tijela ima svoju specifičnu ulogu koja mu je dana od Gospodina, pri tome ne treba niti reći, da treba biti nanovorođen i kršten u Tijelo Gospodnje - Crkvu, jer kako Bog dovodi svoje, tako isto i Sotona dovodi svoje "igrače". Prepoznavanje Onoga koga smo upoznali i poznajemo (Duh & Riječ) u drugome udu Tijela-Crkve (bratu, sestri) nam utire pravac kojim ćemo ići, odnosno prave prosudbe. Dakle, prepoznavanje (u Duhu, ne u tijelu) je ključna riječ, jer mi se prepoznajemo po Duhu koji nam je dan i to se ne može lažirati, mi se možemo krivo predstavljati, ali to se ne može lažirati, znamo tko kome pripada, Duh nam to govori.
Ahh ... poučne priče ? Dobro, pa i jesu

[anče]

Č&R

Ahh ... poučne priče ?

hajd nazad na temu, i sory:

Abraham Linkon je napisao sledece stihove koje je i
odpevao na vencanju svoje sestre.( Parafraziram)
“ Vidimo da zena nije uzeta od
Adamovih nogu ; dakle zato je ne smemo zlostavljati .
Znamo da zena nije uzeta iz Adamove glave, to je da bi se pokazalo da
ona ne treba da vlada nad njim- evidentno .
Zena je uzeta ispod Adamove ruke: Dakle mora biti zasticena od povreda i
ozleda.
Ona je uzeta iz njegovog boka da bi bila jednaka njemu i iz blizine njegovog srca da bi je voleo zauvek.”

[rahabaa]

Dobila sam na mejl ovaj link……pod naslovom «šokantnoo»



….dirljiva pričica, ne tvrdim da je istinita…ali zanimljivo je kak su ljudi lako osudili Dinka..kad bi samo vidjeli da je točno takav čovjek ili još gori bio prema Gospodu, koji nas je volio više nego ta majka, i dao svoj život..
slava Gospodu!

[anče]

Nemah vremena

Kleknuh da se pomolim, ali ne dugo
Imamo sam puno toga da uradim.
Morao sam da žurim na posao, mora
se raditi i račune platiti.
Tako sam klekao i nabrzinu izrekao molitvu.

Skočih na noge. Moja hrišćanska dužnost je bila
obavljena.
Moja duša je mogla da odmara u olakšanju.
Tokom celog dana nemah vremena
da širim reči radosti.
Nemah vremena da govorim o Hristu prijateljima.
Mišljah smejaće mi se, pobojavah se.
Nemah vremena, nemah vremena,
previše toga za raditi. To beše moj
stalni vapaj. Nemah vremena za
davanje dušama u potrebi.
Ali dodje vreme smrti.

Dodjoh pred Gospoda,
stadoh pred Njim oborenih očiju.
Jer je u svojim rukama držao knjigu;
beše to knjiga života.
Bog je pogledao u svoju knjigu i rekao mi:
" Tvoje ime ne mogu naći. Jednom sam ga hteo zapisati.....
ali nikada ne nadjoh vremena."

[rahabaa]

[Loida]

http://actsion.com/dogdove.htm

[Loida]

[anče]

sa ovog sajta sam preuzela sve ove priče do sad, a ima ih dosta i zaista su dobre, samo neke su mi duge da ih prevodim....pa koga zanima....evo linka

http://www.nathan.co.za/stories.asp

nekada dugo učitava, pa treba biti strpljiv...

[anče]

[Loida]

Kada si zaboravljen, ili zanemaren, ili namjerno omalovažen, a ne ožalostiš
se i ne uvrijediš, nego si radostan u srcu što si bio dostojan trpjeti
za Krista.

-TO JE UMIRANJE
SEBI –

Kada se o tvom
dobru govori zlo, kad se pojavi otpor tvojim željama, kad se potcijeni
tvoj savjet i izruguje tvojim gledištima, a ti ne dopustiš da se u
tvom srcu rasplamsa gnijev i ne braniš se, nago sve to primiš sa strpljenjem
i ljubaznim mirom.

-TO JE UMIRANJE
SEBI –

Kad ljubazno
i strpljivo podnosiš svaki nered, nepravilnost, netočnost ili
bilo kakvu nepriliku, kad se možeš suočiti sa ogovaranjem, ludorijama,
pretjerivanjem i duhovnom neosječajnošću i sve to podnijeti kao što
je Isus podnio.

-TO JE UMIRANJE
SEBI –

Kad si zadovoljan
svakom hranom, svakim darom, svakim odijelom, svakom klimom, svakim
društvom, samoćom, prekidom od strane riječi Božje.

-TO JE UMIRANJE
SEBI –

Kad u razgovoru
nikad ne skrečeš pažnju na sebe, kad ne govoriš o svojim
dobrim djelima, kad te ne uzvisi pohvala, kad stvarno voliš biti
nepoznat.

-TO JE UMIRANJE
SEBI –

Kad možeš
gledati kako tvoj brat napreduje i kako dobiva odgovore na sve svoje
potrebe, a ti se iskreno s njim raduješ u duhu ne osjećajući
zavist niti postavljajući Bogu pitanje jer su tvoje potrebe daleko
veče i u težoj si situaciji.

-TO
JE UMIRANJE SEBI-

Kad možeš
primiti opomenu i ukor od onog koji je u uzrastu manji od tebe i možeš
se ponizno podrediti i u sebi i izvana ne buneći se.

-TO JE UMIRANJE
SEBI –

Da li si mrtav?
U onim posljednjim danima Duh nas želi dovesti do križa. “Da iskusim
Njega... prilagođavajući se Njegovoj smrti.”

[Loida]

Blizanci
razgovaraju u utrobi:
- Vjeruješ li u život poslije rođenja?
- Naravno, sigurno postoji nešto nakon rođenja. Možda smo ovdje baš zato da se pripremimo na život poslije rođenja.
- To je glupost. Nema života poslije rođenja. Kako bi taj život uopće
izgledao?Ne znam točno, ali uvjeren sam da će biti više svjetla i da ćemo moći
hodati i jesti svojim ustima.- To je potpuna glupost. Znaš da je nemoguće trčati. I jesti svojim ustima, pa zato imamo pupčanu vrpcu. Kažem ti, poslije rođenja nema života!- Pupčana
vrpca je prekratka. Uvjeren sam da postoji nešto poslije rođenja.
Nešto posve drugačije nego ovo što živimo sada.- Ali nitko se nije vratio od tamo! Život završava nakon rođenja. Osim toga,život nije ništa drugo nego postojanje u uskoj i mračnoj okolini.
- Pa ne znam baš točno kako izgleda život poslije rođenja, ali ćemo u svakom slučaju sresti našu mamu. Ona će se zatim brinuti za nas.
- Mama!? Ti vjeruješ u mamu?! Pa gdje bi po tvome ta mama bila?
- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj smo živi, bez nje ne bismo uopće postojali.
- Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji.Da, moguće... ali ponekad, kad smo potpuno mirni, možemo je čuti kako pjeva i miluje naš svijet. Znaš, uvjeren sam da zapravo život tek počinje
poslije rođenja...

[anče]

[Čovjek & Riječ]

Nešto o našem neprijatelju egu (dobro za razmišljanje) :

...
Ego funkcionira tako što osporava postojanje svake vrijednosti koju želimo ostvariti. Proces osporavanja se odvija automatski i nesvjesno, tako što se aktiviraju uvjerenja nisam dovoljno dobar i nemam to što želim (u našem primjeru - nemam poštovanje). Iako se proces odvija nesvjesno, možemo ga prepoznati preko projekcije na druge ljude - osjećamo da nemamo poštovanje, jer nas drugi ne poštuju, iako mi njih poštujemo. Podsjećam vas da su vaši osjećaji rezultat isključivo vaših misli i vaših uvjerenja.

Znači, prva zadaća ega je da vam čežnju bića „ukrade“ i da vas navede da povjerujete da nemate vrijednost koju želite ostvariti, jer je drugi nisu potvrdili. Zato vam je toliko važna uzajamna potvrda. Druga mu je zadaća još lukavija - nudi vam rješenje kako ćete ostvariti ono što želite, a što ste povjerovali da nemate. To rješenje se zove potreba, i skraćeno glasi: nemam to što želim, ali to mogu imati ako budem činio što treba. Potreba je s jedne strane nada da ćete svoju vrijednost ostvariti ako budete dobri, marljivi, poslušni, ali i velika muka, jer koliko se god trudili, nikada je ne možete ostvariti. To većina ljudi shvati tek na samom kraju života.

Zato, ako ste nezadovoljni što ne možete ostvariti uzajamnu ljubav i poštovanje, to samo znači da ste još u ego programu. Sva sreća da takav koncept možete napustiti, ako ga osvijestite i shvatite o čemu se radi.
...

Autor : Natalie Luks iz članka "Duhovna ekonomija" Zašto se međusobno ne cijenimo ?

[amos]

Ovo mi je bilo simpatično

AKO PROCITAS JEDNOM OVO, CITACES ZAUVEK!!! TOLIKO JE LEPO!!!

„Jednom davno, sva ljudska osećanja i svi ljudski kvaliteti našli su se na jednom skrivenom mestu na Zemlji. Kada je Dosada zevnula treći put, Ludost je, uvek tako luda, predložila: "Hajde da se igramo žmurke! Ko se najbolje sakrije, pobednik je medju osećanjima." Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavši prećutati, zapitala: "Žmurke? Kakva je to igra?" "To je jedna igra", započela je objašnjavati Ludost, "u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milion, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim sa brojanjem, polazim u potragu i koga ne pronadjem, taj je pobednik."
Entuzijazam je zaplesao, sledilo ga je Oduševljenje. Sreća je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju koju nikada ništa nije interesovalo. Ali nisu se svi hteli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je uvek,na kraju, svi pronadju. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj, koji se setio predložiti igru. Oprez nije hteo reskirati. "Jedan, dva, tri." počela je brojati Ludost. Prva se sakrila Lenjost, koja se kao i uvek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vera se popela na nebo, Zavist se sakrila u senku. Uspeh se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta. Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gde se sakriti jer joj se svako mesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja. Lepota je uskočila u kristalno čisto jezero, a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je nasla svoje mesto u krilu leptira, a Sloboda u dahu vetra. Sebičnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe! Laž se sakrila na dno okeana (laže, na kraju duge), a Požuda i Strast u krater vulkana. Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno.Kada je Ludost odbrojavala 999.999, Ljubav još nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima."Milion",povikala je Ludost i započela svoju potragu.Prvu je pronašla Lenjost, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula Veru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspeh, a Sebičnost nije trebalo ni tražiti. Sama je izletela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom košnicom. Od tolikog traženja Ludost je ožednela, i tako u kristalnom jezeru pronašla Lepotu.Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala sediti na obližnjem kamenu.Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve.Taleant u zlatnom klasju žita, Teskobu u izgorenoj travi, Laž na kraju duge (laže, bila je na dnu okeana), a Zaborav je zaboravio da su se uopšte ičega igrali.Samo Ljubav nije mogla nigde pronaći. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je već bila besna, ugledala je ružičnjak. Ušla je medju ruže, uhvatila suvu granu i od besa i iznemoglosti počela je udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se začuo bolan krik. Ružino je trnje izgrebalo Ljubavi oči.Ludost nije znala šta učiniti. Pronašla je pobednika, osećanje nad osećanjima, ali Ljubav je postala slepa. Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i na
kraju odlučila zauvek ostati uz Ljubav i pomagati joj.Tako je Ljubav ispala pobednik nad osećanjima, ali ostala slepa, a Ludost je prati gde god ide.“

nepoznat autor

[Čovjek & Riječ]

Imamo ovdje jednu interesantnu "pričicu" :



Što mislite što bi rekao Isus, kao svoj komentar na Aristotelovo pitanje ? (what does it mean to be a good person : što znači biti dobra osoba ?)

Nakon što sam razmislio, meni se čini da bi odgovorio isto ono što je rekao onome koji Ga je nazvao dobrim postavivši Mu pri tome pitanje : Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni ? (Marko 10:17)
A odgovorio mu je : ... Nitko nije dobar doli Bog jedini ! (Marko 10:18) i to nakon što ga je pozvao na vršenje Zakona (što se pokazalo kao nemoguće za jadnog, sada još zbunjenijeg čovjeka).

U gornjoj "pričici" se (između ostalog) vidi sva tragikomičnost i nemoć ljudske komunikacije koja je jako ovisna o stavu (odnosno o vjeri) svake pojedine osobe - sudionika komunikacije.