Posvećenje i svetost

[amos]

Pošto smo često imali razgovor na ovu temu, rešio sam da pokrenem diskusiju o tome.
Verujem da bi dobre smernice bile za početak:

Šta je posvećenje ?

Šta je svetost?

Kako dolazi do njega?

I dali u svakom verniku treba da bude prisutan taj proces?

Koji je naš deo u tom procesu ?

Spašen ne posvećen dali je to moguće ?

Šta dobijamo posvećenjem i svetošću ?

Lično verujem da bi ovi stihovi mogli da pomognu :

Rom 12:2 I ne vladajte se prema ovome vijeku, nego se promijenite obnovljenjem uma svojega, da biste mogli kušati koje je dobra i ugodna i savršena volja Božija.

2Co 7:1 Imajući dakle ovaka obećanja, o ljubazni! da očistimo sebe od svake poganštine tijela i duha, i da tvorimo svetinju u strahu Božijemu.

Pa eto uzmimo vreme da polako ako je moguće uz milost Božiju odgovorimo na ova pitanja.

[Čovjek & Riječ]

Pošto smo često imali razgovor na ovu temu, rešio sam da pokrenem diskusiju o tome.
Verujem da bi dobre smernice bile za početak:

odlična (i potrebna) tema brate !

Šta je posvećenje ?

to tek treba odgovoriti ova tema, ostavimo, dakle, to pitanje "otvorenim"

Šta je svetost?

plod posvećenja

Kako dolazi do njega?

to tek treba odgovoriti ova tema, ostavimo, dakle, to pitanje "otvorenim"

I dali u svakom verniku treba da bude prisutan taj proces?

da

Koji je naš deo u tom procesu ?

vjera

Spašen ne posvećen dali je to moguće ?

ne

Šta dobijamo posvećenjem i svetošću ?

puno, život ..., sve

Lično verujem da bi ovi stihovi mogli da pomognu :

Rom 12:2 I ne vladajte se prema ovome vijeku, nego se promijenite obnovljenjem uma svojega, da biste mogli kušati koje je dobra i ugodna i savršena volja Božija.

2Co 7:1 Imajući dakle ovaka obećanja, o ljubazni! da očistimo sebe od svake poganštine tijela i duha, i da tvorimo svetinju u strahu Božijemu.

Pa eto uzmimo vreme da polako ako je moguće uz milost Božiju odgovorimo na ova pitanja.

za početak toliko, brate u Kristu, nastavak slijedi

[amos]

za početak toliko, brate u Kristu, nastavak slijedi

Iščekujem nastavak brate, baš imam želju da čujem kako to vidiš. To će mi sigurno pomoći da razumem tvoje gledište bolje.

Koji je naš deo u tom procesu ?

vjera

Posebno bi voleo da mi objasniš ovaj deo, kako to vidiš.

[Čovjek & Riječ]

... Posebno bi voleo da mi objasniš ovaj deo, kako to vidiš.

Nažalost, brate, nisam stigao baviti se našim temama, ali bit će, nadam se. Ovaj dio o vjeri koji te posebno zanima, objasnit ću ti sada samo ukratko, iako smatram da ga treba potkrijepiti Riječju i da je to onda najbolji i potpun dokaz.
Dakle ovako, poanta vjere je stvarnost koju imamo, iako je ne vidimo. Dakle sve ono što u Bogu imamo mi ne vidimo, ne osjećamo, nego samo naslućujemo (u Duhu), vidimo kao kroz koprenu. Sve ono što vjerujemo, vjerujemo isključivo zato što nam to objavljuje sam Bog, dakle kada bi izvor naše vjere bio bilo koji čovjek, ne bi mu vjerovali, jer čovjek je samo čovjek, međutim kada je izvor informacija Bog, onda, (zato što Ga poznajemo), ne samo da vjerujemo nego se potpuno oslanjamo na Njega gradeći sada svoj život isključivo na Njegovim riječima koje nam otkrivaju budućnost, odnosno ostvarenje Njegovih obećanja. Dakle ja vjerujem da smo posvećeni Božjim djelom i da to posvećenje u našem životu On i oživotvoruje, tj. "sprovodi u djelo", naš dio pri tome je isključivo da se damo od Njega voditi i što manje pokušavati napraviti "nešto dobro", Ivan Krstitelj lijepo je rekao : mi se moramo umanjivati, a On uvećavati. On je naše posvećenje, On je naša svetost.
Sigurno si shvatio ovo što sam htio reći, sada preostaje da vidimo što o posvećenju govori On, Riječ.

[Čovjek & Riječ]

... evo "jedan dio" Riječi, Istine :

Posveti ih u Istini: tvoja je Riječ Istina. Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u Istini. Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene (Ivan 17:17-20) To su dakle, neke činjenice o posvećenju ... ja iz gornjega zaključujem da se posvećenje događa u Istini Božje Riječi i da ne može mimo toga. Ne samo da se događa u Istini, nego je i sami proces posvećenja vođen od Duha posvetitelja (Rimljani 1:4, 15:16) koji nam otkriva (dakle vjerom) našu svetost, Isusa Krista (I Kor 1:30). O tome (također) govori poslanica Efežanima (5:26) i II poslanica Solunjanima (2:13). Da se posvećenje događa Riječju Istine govori i I Timoteju 4:5. Nastavit ćemo

[amos]

Dakle ja vjerujem da smo posvećeni Božjim djelom i da to posvećenje u našem životu On i oživotvoruje, tj. "sprovodi u djelo", naš dio pri tome je isključivo da se damo od Njega voditi i što manje pokušavati napraviti "nešto dobro", Ivan Krstitelj lijepo je rekao : mi se moramo umanjivati, a On uvećavati. On je naše posvećenje, On je naša svetost.

Da ne misliš da te nešto želim provocirati, no zaista želim da shvatim bolje to što ti želiš da kažeš, stoga imam još jedno dodatno pitanje:

Kako se mi to dajemo da nas On vodi ? Mene prvenstveno interesuje kako to u praksi izgleda, kako to vidiš ?

[Čovjek & Riječ]

... Da ne misliš da te nešto želim provocirati,

nije mi to, iskreno, nikada "palo na pamet"

no zaista želim da shvatim bolje to što ti želiš da kažeš, stoga imam još jedno dodatno pitanje:
Kako se mi to dajemo da nas On vodi ? Mene prvenstveno interesuje kako to u praksi izgleda, kako to vidiš ?

Pokušat ću : pa, On je naš Spasitelj zar ne, brate ? Od čega, ili koga nas spašava ? U prvom redu od Optužitelja (poznatiji pod imenom Đavo, Sotona), te od nas samih - griješnog tijela.
On nas spašava od naših grijeha, upravo zato što to ne možemo napraviti sami, bez Njega. Ovo je moja konstatacija za početak i smatram ako se netko ne "nalazi" u ovome, tj. ako netko smatra da on nije (baš toliko) griješan, pa i ne treba Spasitelja, ili ako netko smatra da u spasenju mora učestvovati "svim svojim silama", onda smatram da je (takav čovjek) na krivom putu. Za njega riječ kaže da "laže i istine nema u njemu". S druge strane, ako čovjek "vidi svoju griješnost" i odriče je se na način da Bogu ispovijeda svoje grijehe i prihvaća (vjerom) Božju milost koja ga čini pravednikom (usprkos njegovim grijesima) po križu Kristovom, onda je savršena Božja ljubav u njemu.
Dakle to je ono što si pitao; na takav način nas Bog vodi; iz vjere u vjeru. Iz vjere u vjeru radi toga što gornje može proisteći isključivo kao posljedica vjere, znači kao posljedica Hrane za život, koju uzimamo kao oni koji su pricijepljeni na trs, jednostavno zato jer iz Trsa crpimo Život, jednostavno zato što čovjek živi od svake Riječi koja izlazi iz Božjih usta, jednostavno zato što bez Njega ne možemo učiniti ništa, jednostavno zato što su Riječi koje nam je On rekao jedini uzrok našeg spasenja (Ivan 15), jednostavno zato što nemamo drugog izbora, kao ni učenici koji su rekli (zar ćete i vi otići ?), a gdje da idemo Gospodine ? ...
Evo još "ilustracija" o tome, brate, kako se to damo od Njega voditi; On je naš pastir, a mi ovce Njegove koje čuju Njegov glas i slijede Ga, a On kaže; "čisti ste zbog Riječi koju sam vam rekao". Čisto teološki, (ali jednostavnim jezikom izrečeno) : Sin je od Oca, poslan da bi nam prigotovio spasenje (širi pojam koji od Njega počinje i od Njega završava), "Sin je svoje napravio, otišao" pa je "došao" Duh Sveti, također od Oca da to spasenje završi i to na način koji najbolje ilustrira ap. Petar (I Petrova 1:2) u kojoj kaže da smo od Duha posvetitelja, Duha Istine, našeg Branitelja i Utješitelja pozvani na poslušnost; da budemo poškropljeni (spasonosnom) krvlju Isusa Krista, krvlju koja svjedoči snažnije od Abelove (Heb 12), krvlju o kojoj svjedoči Duh posvetitelj, koji kaže da nas je (Isus Krist) jednim prinosom zauvijek posvetio, kroz svoje Tijelo nam omogućio ulazak, ne u zemaljsku, nego u pravu, nebesku svetinju nad svetinjama (Heb 10). Za one koji ne smatraju dovoljnom (za svoje posvećenje) krv Isusa Krista i tako odbiju Duha Milosti (ne daju se voditi) dano je strašno upozorenje u Hebrejima 10:29.
Hvala Bogu što ne spadamo u tu kategoriju brate , nego objeručke i svim srcem (u praksi našeg svakidašnjeg života) prihvaćamo Duha Milosti i posvećenja, zar ne ?

[P.S. tekst koji ima veze sa tvojim pitanjem brate i vjerujem da može pomoći mojem odgovoru, (gle slučajnosti ) objavio je danas brat Wilkerson, a govori, upravo o Božjem vodstvu u našim životima, odnosno o prepuštanju kontrole Bogu]

[amos]

Dakle to je ono što si pitao; na takav način nas Bog vodi; iz vjere u vjeru. Iz vjere u vjeru radi toga što gornje može proisteći isključivo kao posljedica vjere, znači kao posljedica Hrane za život, koju uzimamo kao oni koji su pricijepljeni na trs, jednostavno zato jer iz Trsa crpimo Život, jednostavno zato što čovjek živi od svake Riječi koja izlazi iz Božjih usta, jednostavno zato što bez Njega ne možemo učiniti ništa, jednostavno zato što su Riječi koje nam je On rekao jedini uzrok našeg spasenja (Ivan 15), jednostavno zato što nemamo drugog izbora, kao ni učenici koji su rekli (zar ćete i vi otići ?), a gdje da idemo Gospodine ? ...

Dali se slažeš da bi prepuštanje u veri Gospodu trebalo između ostalog da izgleda ovako ?

1Pe 1:13 Zato, ljubazni, zapregnuvši bedra svojega uma budite trijezni, i zacijelo se nadajte blagodati koja će vam se prinijeti kad dođe Isus Hristos. 1Pe 1:14 Kao poslušna djeca, ne vladajući se po prvijem željama u svojemu neznanju, 1Pe 1:15 Nego po svecu koji vas je pozvao, i vi budite sveti u svemu življenju. 1Pe 1:16 Jer je pisano: budite sveti, jer sam ja svet. 1Pe 1:17 I ako zovete ocem onoga, koji ne gledajući ko je ko, sudi svakome po djelu, provodite vrijeme svojega življenja sa strahom, 1Pe 1:18 Znajući da se propadljivijem srebrom ili zlatom ne iskupiste iz sujetnoga svojeg življenja, koje ste vidjeli od otaca; 1Pe 1:19 Nego skupocjenom krvlju Hrista, kao bezazlena i prečista jagnjeta;

[Čovjek & Riječ]

... Dali se slažeš da bi prepuštanje u veri Gospodu trebalo između ostalog da izgleda ovako ? ...

Apsolutno da, brate u Kristu Isusu.
U "mojoj bibliji" to piše ovako :
Zato opašite bokove pameti svoje, trijezni budite i savršeno se pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista. Kao poslušna djeca ne supriličujte se prijašnjim požudama iz doba neznanja ... 1Pe 1:15 Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet. Ako dakle Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti. Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane ...(1Pe 1:13,14)

Ne želim reći da nešto piše drugačije, samo mi se čini, za mene, (ipak) malo jasnije. Sada bi bilo dobro da vidimo u čemu je drugačije poimanje, shvaćanje ovih stihova kod mene i tebe. Pretpostavljam da ti smatraš da mi moramo postići svetost koju ima Bog.
Ako to ne smatraš nego smatraš da se moramo samo truditi biti "što svetiji" u svome življenju (iako nam to nikako i nikada ne uspijeva), a onu našu "malu prljavštinu" nam Bog oprašta po Kristovoj krvi, onda mi nije jasan tvoj pojam svetosti kako ga ti shvaćaš. Ja naime smatram da je svetost narušena i najmanjom prljavštinom i jednako ne vrijedi pred Bogom kao i onaj najveći, najprljaviji grijeh. S druge strane svaki, "veliki" i "mali" grijeh jednako nas osuđuje pred Bogom.

Dakle moje pitanje za tebe je : što Bog vidi kao svetost kod nas ?
Naime, postoje li, po tebi, toliko sveti ljudi koji su u svim svojim djelima, (uključujući misli, propuste i slično) potpuno oslobođeni svakog grijeha pred svetim Bogom, ili se svetost pred Bogom računa "spoznajno", odnosno (isključivo) po vjeri u Onoga po čijem tijelu i krvi nam je (svima !) zauvijek otvoren put u svetinju nad svetinjama i radi kojega možemo (u Njegovoj svetosti) opstati pred svetim Bogom. Naime ne razumijem, zašto se "boriš" za svetost u tijelu, ako te ona osuđuje, zato što nisi svet, kao uostalom ni ja, niti itko drugi. Zašto jednostavno ne prihvatiš "svoju" svetost (koja nije tvoja), nego ti je dana po milosti Božjoj u Isusu Kristu ? Zar ti je to nemoguće ? Pogledaj, molim te brate koje sam stihove gore podebljao ... potvrdit ću ih i stihovima iz Efežana (4) :
Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive - u ispraznosti pameti njihove: zamračena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova ... obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine. Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima
... još nešto brate; znam iz iskustva da oni koji se bore za "svetost" (ja bih je nazvao svetost u tijelu, svetost pred Zakonom i po Zakonu) u pravilu osuđuju braću koja su sveta i pravedna u Kristu i po Kristu, odnosno koji su (sveti i pravedni) po Duhu i u Duhu. Oprosti što sam uduljio post, to je bilo u želji da shvatiš moje razmišljanje.

[amos]

Ne želim reći da nešto piše drugačije, samo mi se čini, za mene, (ipak) malo jasnije. Sada bi bilo dobro da vidimo u čemu je drugačije poimanje, shvaćanje ovih stihova kod mene i tebe. Pretpostavljam da ti smatraš da mi moramo postići svetost koju ima Bog.
Ako to ne smatraš nego smatraš da se moramo samo truditi biti "što svetiji" u svome življenju (iako nam to nikako i nikada ne uspijeva), a onu našu "malu prljavštinu" nam Bog oprašta po Kristovoj krvi, onda mi nije jasan tvoj pojam svetosti kako ga ti shvaćaš. Ja naime smatram da je svetost narušena i najmanjom prljavštinom i jednako ne vrijedi pred Bogom kao i onaj najveći, najprljaviji grijeh. S druge strane svaki, "veliki" i "mali" grijeh jednako nas osuđuje pred Bogom.

Ok da pojasnim moje viđenje:
Zamisli da je jedan čovek vezan konopcima i jednostavno nema mogućnosti da se pokreće, niti ima načina sam da se odveže.Onda jednog trenutka dođe neko i odveže ga i pusti na slobodu i objavi da taj čovek više nije vezan.
Isto tako mi smo bili svezani grehom i grešnim načinom razmišljanja i u naš život je došao Isus kroz Njegovu reč. Mi dobijamo oslobođenje i nov način razmišljanja po kojem treba da se usklađujemo:

Rom 12:2 I ne vladajte se prema ovome vijeku, nego se promijenite obnovljenjem uma svojega, da biste mogli kušati koje je dobra i ugodna i savršena volja Božija.

Svakako mi to nismo ni znali ni mogli jer smo bili svezani i sa pogrešnim načinom razmišljanja, no sada kada znamo jer imamo reč i možemo jer nas je Gospod oslobodio za Njega i kroz Njegovu žrtvu na krstu, i kroz Njegovu prolivenu krv mi ne samo da dobijamo očišćenje greha već i silu da sada živimo posvećeno i da imamo svetost koju je On sam proizveo u nama po svom Duhu koji nam da je snagu:

Php 2:13 Jer je Bog što čini u vama da hoćete i učinite kao što mu je ugodno.

No iako Bog je taj koji daje htenje i delovanje na nama stoji odluka dali hoćemo ili nećemo da poslušamo Njegovu reč i to nukanje koje On proizvodi u našem srcu, taj izbor je prepušten u potpunosti nama. Jer ipak može se desiti da :

2Pe 2:19 I obećavaju im slobodu a sami su robovi pogibli; jer koga ko nadvlada onaj mu i robuje. 2Pe 2:20 Jer ako odbjegnu od nečistote svijeta poznanjem Gospoda i spasa našega Isusa Hrista, pa se opet zapletu u njih i budu nadvladani, bude im pošljednje gore od prvoga; 2Pe 2:21 Jer im bješe bolje da ne poznaše puta pravde, negoli kad poznaše da se vrate natrag od svete zapovijesti koja im je predana. 2Pe 2:22 Jer im se dogodi istinita pripovijest: pas se povraća na svoju bljuvotinu, i: svinja okupavši se, u kaljužu.

Ali ako jedna osoba koja je primila pravednost na temelju krvi Hristove i žrtve na krstu posle toga opet odluči da se vrati svetu, to je kao kada bi čovek koji je bio odvezan ponovo zamoli nekog da ga veže i vrati se u stanje u kojem je bio, iako sam zna da kako je biti slobodan jer je probao, ali sada je od te slobode ostalo samo sećanje i ništa drugo.
Da još malo dodam, svaka osoba ima svoj put i u tom putu posvećenja Bog zna šta je nama u srcu i šta je ono što stvarno mi želimo i po tome i deluje u našim životima.Ukoliko je to posvećenje ona nas vodi iz situacijeu situaciju, govori nam stvai koje mi trebamo menjati u našim životima, mi Mu verujemo da je to istina i pristajemo na to i onda budući da On vidi unutar nas šta se događa On onda daje i silu da možemo menjati tu pojedinu stvar.
Suditi druge ako ne žive sveto kao što mi mislimo da živimo mi je apsurdno, jer niko ne može da zna šta se odigrava između Boga i čoveka sem njih dvojice, no mora se iznositi jasan princip posvećenja i svetosti, tj posvećenje je proces koji vrši Gospod menjajući čoveka, a čovek veruje da su te stvari od Boga (vera) i zato što veruje predaje se tom vodstvu( predaja) tako što posluša ono što mu Bog govori da treba da radi (dela). Ali za sve to Bog daje htenje i delovanje, u biti ono što mi treba da uradimo da bi dobili biblijske rezultate je da postanemo iskreni sa Bogom i kažemo šta stvano želimo, dali da se posvećujemo i budemo sveti ili da volimo svet i ono što je u svetu i da u biblijskim stihovima tražimo način da te dve stvari pomirimo, ili da se izgovaramo.
Odprilike tako nekako vidim te stvari.

[Čovjek & Riječ]

...

Pošteno brate, shvatio sam, ti tako vjeruješ ... no da li i živiš tako ?
Kada kažem tako, onda mislim sveto. Ako ne živiš sveto, onda mi reci; zašto ne živiš sveto, a to propovijedaš ? Zar nije loše i nepošteno ljudima tovariti bremena koja oni ne mogu nositi (a ne možeš ni ti) ? Riječ kaže da "Njegove zapovijedi nisu teške", On kaže "moje breme je lako" ...
Kada spominješ svinje koje su okupane, ali su se opet vratile na svoju bljuvotinu, zar to ne mogu biti oni koji su priznali Gospodina i prihvatili Njegov oprost, po milosti i tako postali čisti ... međutim nakon toga su se opet vratili tamo gdje su bili prije; da svojim nastojanjima (zanemarujući križ Kristov kojim im je otvoren put u svetost) zadobiju (zasluže) po svojim djelima pravednost ?

[amos]

...

Pošteno brate, shvatio sam, ti tako vjeruješ ... no da li i živiš tako ?
Kada kažem tako, onda mislim sveto. Ako ne živiš sveto, onda mi reci; zašto ne živiš sveto, a to propovijedaš ? Zar nije loše i nepošteno ljudima tovariti bremena koja oni ne mogu nositi (a ne možeš ni ti) ? Riječ kaže da "Njegove zapovijedi nisu teške", On kaže "moje breme je lako" ...
Kada spominješ svinje koje su okupane, ali su se opet vratile na svoju bljuvotinu, zar to ne mogu biti oni koji su priznali Gospodina i prihvatili Njegov oprost, po milosti i tako postali čisti ... međutim nakon toga su se opet vratili tamo gdje su bili prije; da svojim nastojanjima (zanemarujući križ Kristov kojim im je otvoren put u svetost) zadobiju (zasluže) po svojim djelima pravednost ?

Pod jedan brate ne spominjem svinje ja, već apostol Petar kojeg sam citirao.
Pod dva zar ne znaš za stih :
Pro 27:2 Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tuđin, a ne tvoje usne.
Zašto me kušaš da zastupam sebe kao nekog ko živi sveto, zašto očekuješ to?
Zašto misliš i optužuješ me da sam licemer, zašto misliš da ja pričam a ne živim ?
Nije to uredu, opet svodiš stvari na ličnu osnovu, nisam u pitanju ni ja ni ti, nego Božija reč i Njegovi principi koji važe za sve .
Ti to vidiš kao breme, a ja pak kao podsticaj da se prođe kroz vrata i uzme nasledstvo svetosti koje nam po pravu kao sinovima i kćerima Božijim pripada, ja samo želim da drugi mogu videti da ima izlaza iz blata i neprestanog valjanja u svetskom načinu razmišljanja i življenja koje podseća na blato iz svinjca.Zašto se valjati u porazima kada postoji jedna pobeda koju je izvojevao Hrist, i jedna vrata koja vode u odvojenje od ovoga sveta.

[Čovjek & Riječ]

... Zašto me kušaš da zastupam sebe kao nekog ko živi sveto, zašto očekuješ to?
Zašto misliš i optužuješ me da sam licemer, zašto misliš da ja pričam a ne živim ? ...

Ja te ne optužujem i (nije mi na kraj pameti) nije mi jasno zašto to kažeš, zašto kažeš da te optužujem, a ja to ne radim ?
Ja te pitam pred Bogom i ljudima vrlo jednostavno pitanje : živiš li sveto ? Da, ili ne ?

[amos]

... Zašto me kušaš da zastupam sebe kao nekog ko živi sveto, zašto očekuješ to?
Zašto misliš i optužuješ me da sam licemer, zašto misliš da ja pričam a ne živim ? ...

Ja te ne optužujem i (nije mi na kraj pameti) nije mi jasno zašto to kažeš, zašto kažeš da te optužujem, a ja to ne radim ?
Ja te pitam pred Bogom i ljudima vrlo jednostavno pitanje : živiš li sveto ? Da, ili ne ?

Šta misliš, šta bi ti Gospod Isus odgovorio na ovakvo pitanje?

[Čovjek & Riječ]

... Šta misliš, šta bi ti Gospod Isus odgovorio na ovakvo pitanje?

Ne bih mu ga nikada postavio, a kad bih, odgovor bi sigurno bio istinit i pravedan (odgovor bi možda bio; samo je jedan svet, ako Ga ja ne bih prepoznao). A možda bi me i ukorio, tko zna ? Međutim, što ti kažeš brate ? Jesi li svet, ili nisi ? Jednostavno pitanje jednostavan odgovor, u čemu je problem ? Teško priznati ? Nema osude.