Re: Predodređenje?

[anče]

Tako da ne znam o predodređenju ništa ,koji su sigurno spašeni,samo je izvjesno da će u nekome biti Isus,a On zna sve.

Da li će taj Isus biti samo u jednoj osobi ?

[Petra]

Kažem-sigurno neće bit,jer to je od svijeta

[Čovjek & Riječ]

Kažem-sigurno neće bit,jer to je od svijeta

Isus će biti (i jest sada) u svome Tijelu, Crkvi, zar ne ?
U Crkvi (Tijelu Kristovom) po kojoj se ostvaruje Njegova volja.

[amos]

Voleo bih malo da zakopamo dublje u temu predodređenja.Koliko sam shvati iz napisanog svi na neki način verujemo u predodređenje.No sada bih voleo da zađemo u to do kolike mere.Lično verujem da je Božija želja da se svi spase.Biblija to uči.Isto tako verujem da samo oni koji su predodređeni, odnosno koji su se nalazili u knjizi života napisanoj pre postanka sveta Otkrivenje 17.18 ,13.18 , koji su određeni pre postanka sveta da budu čisti bez mane Efescima 1.4 i Rim 8.28-30, će i biti spašeni. I tu se dešava nešto posve zanimljivo što iziskuje odgovor.Kako Bog može u isto vreme da želi da se svi spase, a onda samo neke da odredi za spasenje.Tu činjenicu nlazimo u Rimljanima poslanici u 9 glavi. Šta je krenulo da tako kažem po zlu da postoje neki koje nije predodredio, i ko su ti i kako su nastali? No pak siguran sam da postoje osobe koje ne zatupaju predodređenje, ali onda bi trebali da odgovore na jedno zanimljivo pitanje.Dali se mi obraćamo svojom nagom ili Božijim dodirom.Ako svojom snagom zašto je neki ne koriste i šta je to u njima drugačije?Ako li Božijim dodirom onda zašto neke neće da dodirne, ili ako dodirne svakog zašto neki ne reaguju a neki da?Ovo je niz pitanja na kojima možemo da razgorimo razgovor, jer duva neka promajica na forumu pa je prohladno .

[Čovjek & Riječ]

... Ovo je niz pitanja na kojima možemo da razgorimo razgovor, jer duva neka promajica na forumu pa je prohladno .

Dragocjeni moj brate, ovdje kao i na "svetom trojstvu" osjećam potrebu za definiranjem pojma "predodređenje".
Dakle prije same rasprave, mislim da bi trebalo usaglasiti što je to predodređenje. Mislim da većina smatra da je preodređenje Božja odluka da neke ljude spasi i blagoslovi, a neke ne. Ako preodređenje gledamo na takav način, onda osobno smatram da to nije istina, dakle preodređenja nema, jer kao što znamo Božjom Riječju SVI ljudi su blagoslovljeni križem Isusa Krista.

[amos]

Ako preodređenje gledamo na takav način, onda osobno smatram da to nije istina, dakle preodređenja nema, jer kao što znamo Božjom Riječju SVI ljudi su blagoslovljeni križem Isusa Krista.

Ok, no ipak se javlja jedan problem.Da krenemo od samog početka.Imamo jednu porodicu, imamo Adama, Evu, Kaina i Avelja.
Kain I Avelj imaju isti status pred Bogom.Bog obojicu prihvata, no ipak Avelj je imao nešto što Kain nije i to ga je odvelo da prinese ispravno žrtvu.
Onda imamo sledeću situaciju:Ponuda stoji pred Kainom:
Postanak 4.6 I Jahve reče Kajinu: "Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno?
7 Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je
kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti."
Dakle Kain ima ponudu, ali jednostavno je odbija zar ne.Čak šta više vrlo drsko se obraća Bogu.Zašto je to tako? U čemu se razlikuju Kain i Avelj.
Ako bismo ovu priču preselili u današnje vreme.Isus je umro za sve, Bog želi da se svi spasu.Pred svima stoji ista ponuda, ali svi je definitivno neće prihvatiti.Mnogo će više ljudi otići u pakao nego što će ih biti sa Isusom.Mnogo je zvanih ali malo je izabranih...
Kada apostol Pavle u Rimljanima poslanici govori neke reči on kaže nešto jako bitno po meni baš za ovu temu:
Rimljanima 9.11 Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju:12 ne po djelima, nego po onome tko poziva - rečeno joj je: Stariji će služiti mlađemu,13 kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.
Rimljanima 9.19 Da, reći ćeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro?20 Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: Što si me ovakvim načinio?21 Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta načini posudu sad časnu, sad nečasnu.22 A što ako je Bog, hoteći očitovati gnjev i obznaniti svoju moć u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast,

Meni su ovo zanimljivi stihovi koje treba uzeti u obzir kada je reč o predodređenju.
Zašto postoji dve vrste ljudi, dve vrste semena.Ako ćemo se zagledati u reči našeg Gospoda naćićemo priču, dajem pojašnjenje koje je dao sam Gospod.Dakle nema šta da se razjašnjava jer je On sam razjasnio:
Matej 13.36 Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.37 On odgovori: Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji.38 Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga.39 Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli.40 Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta.41 Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike42 i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.43 Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega. Tko ima uši, neka čuje!
Dakle ne samo da postoje dve vrste ljudi , već i dve vrste sejača.Dakle oni koje je posejao đavo oni neće prihvatiti reč Božiju.Ma koliko im propovedali, ma šta radili do toga neće doći.Njihova priroda nije takva, oni nemaju to što je potrebno i jednostavno kao ni Kain nemaju otkrivenje, niti ga mogu primiti.Iako ponuda stoji ispred njih, oni su slepi da je vide jer njihov pogled je usmeren na zemaljsko.Zašto Kain nije moga primiti otkrivenje? Biblija nam daje odgovor:
1 Ivanova 3.11 Jer ovo je navještaj koji čuste od početka: da ljubimo jedni druge.12 Ne kao Kajin, koji bijaše od Zloga i ubi brata svog. A zašto ga ubi? Jer mu djela bijahu zla, a bratova pravedna.

Ovo su neke zanimljive stvari o kojima bi trebali da razmislimo.One pišu u reči i zato smatram da bi ih trebali ako ništa sa dovoljno ozbiljnosti razmatrati.Svestan sam da su pomalo revolucionarne jer udaraju u jednu temeljnu stvar a to je slobodna volja.Postavlja se pitanje dali iko od nas može slobodnom voljom da prihvati Boga.Ta rasprava je bila rasplamsana između jednog od centralnih ličnosti reformacije Martina Luthera i Erazmusa sa druge strane.Erazmus je kao dobar katolik tvrdio da čovek može slobodnom voljom da prihvati ili odbaci Boga, dok je Luther tvrdio da čovek bez Božije intervencije ostaje samo slepi grešnik, ali kada Bog interveniše i on progleda onda Ga milost i dovede do cilja.Martin Luther je to opisao u svojoj knizi "Sloboda ljudske volje? " Ako je Martin Luther bio upravu (lično mislim da jeste) onda se postavlja pitanje kako to da neke Bog ne dotakne? Ili ako pak dotiče sve zašto neki ne prihvate? Šta je to što razlikuje te dve loze.Jedna rađa bodljama a druga grožđem?
Kada razmišljamo o predodređenju trebamo ovo imati u vidu. Ni vrabac ne pada na zemlju bez Božijeg znanja. Sve je deo Njegovog plana, On ne greši. On sve zna. On je stvorio čoveka. On je da mogućnost izbora u Edenu.Dali je Bog znao da će Eva biti prevarena? Ako nije onda bi bilo nešto što Bog ne zna? Ja verujem da je Bog sveznajuć.To su neke smernice sa kojima bih želeo da se bavimo kada je u pitanju predodređenje.Pa da vidimo gde će nas to odvesti .
Mir Gospoda Isusa Hrista neka je sa vama.

[Čovjek & Riječ]

... Kain I Avelj imaju isti status pred Bogom.Bog obojicu prihvata, no ipak Avelj je imao nešto što Kain nije i to ga je odvelo da prinese ispravno žrtvu ...

Da, upravo tako, brate, svi imaju isti status pred Bogom.
I Bog sve ljude prihvaća, međutim po svojim "pravilima igre". Jer On je onaj koji stvara pravila, objavljuje ih, a ujedno ih i provodi.
Vjerujem da (iako detalji o tome ne postoje u Pismu) je "pravila igre" objavio i objasnio i Kainu i Abelu, prije nego su oni prinijeli svoje žrtve. Međutim jedan od njih prinio je žrtvu upravo onakvu kakvu je Bog tražio, a drugi onakvu kakvu je on sam smatrao da je primjerena. Dugo mi nije bilo jasno zašto Bog nije prihvatio Kainovu, a Abelovu žrtvu jest (oba su se trudila); tek poslije sam shvatio da se kod Abela radilo o krvnoj žrtvi, dakle o prolijevanju krvi bez koje nema oproštenja. Dakle, žrtva kakvu je Bog tražio je prihvaćena, a ona druga (na ljutnju njezinog darodavca) je odbijena. Primjer Kaina i Abela je tu upravo radi nas, da i mi ne bi ponovili Kainovu grešku.
Znamo da i dan danas, oni koji prinose žrtve za koje oni smatraju da su primjerene, progone one (vidi Gal 4:29) koji prinose jedinu žrtvu koju Bog od nas traži: žrtvu slavljenja Isusa Krista, Njegova imena i Njegove krvi koja je prolivena za nas i koja je dovoljna kao jamčevina kako naše pravednosti, tako i svetosti pred sudom Božjim.

[Čovjek & Riječ]

... Ako mi biramo zašto neki ne žele , a neki žele da prihvate ponudu? ...

Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru. Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije više milost ! (Rim 11:5)
Pokušavam ponovo dokazati tezu da su svi ljudi u Bogu izabrani (nema predodređenja, Bog nije pristran), te da "izabranje" ovisi o samim ljudima u smislu prihvaćanja, ili ne prihvaćanja Božjeg blagoslova. Dakle, gornji stih nam govori (onima koji vjeruju Riječi Božjoj) da je izabranje isključivo po milosti. Riječ Božja tvrdi da spasenje nije moguće na bilo koji drugi način (ni po djelima) osim po milosti Božjoj :
Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost (nevjera) da se svima smiluje (Rim 11:32)

Oni koji traže Boga vršeći djela (u najboljoj namjeri) da zadovolje Boga direktno se suprotstavljaju Bogu i Njegovoj Riječi (koja ih želi spasiti). Što se onda događa ?
Što dakle? Što Izrael ište, to nije postigao, ali izabrani postigoše (po milosti !). Ostali pak otvrdnuše, kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oči da ne vide, uši da ne čuju sve do dana današnjega. (Rim 11:5)

Nevjera je najgori grijeh protiv Boga. I ujedno jedini grijeh koji On ne može oprostiti :
Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi ? Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku. Strašno je upasti u ruke Boga živoga. Heb 10:29-31

[amos]

Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru. Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije više milost ! (Rim 11:5)
Pokušavam ponovo dokazati tezu da su svi ljudi u Bogu izabrani (nema predodređenja, Bog nije pristran), te da "izabranje" ovisi o samim ljudima u smislu prihvaćanja, ili ne prihvaćanja Božjeg blagoslova. Dakle, gornji stih nam govori (onima koji vjeruju Riječi Božjoj) da je izabranje isključivo po milosti. Riječ Božja tvrdi da spasenje nije moguće na bilo koji drugi način (ni po djelima) osim po milosti Božjoj :
Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost (nevjera) da se svima smiluje (Rim 11:32)

Oni koji traže Boga vršeći djela (u najboljoj namjeri) da zadovolje Boga direktno se suprotstavljaju Bogu i Njegovoj Riječi (koja ih želi spasiti). Što se onda događa ?
Što dakle? Što Izrael ište, to nije postigao, ali izabrani postigoše (po milosti !). Ostali pak otvrdnuše, kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oči da ne vide, uši da ne čuju sve do dana današnjega. (Rim 11:5)

Nevjera je najgori grijeh protiv Boga. I ujedno jedini grijeh koji On ne može oprostiti :
Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi ? Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku. Strašno je upasti u ruke Boga živoga. Heb 10:29-31

U mnogim delovima se slažem sa tobom.Lično verujem da je nevera jedini greh koji postoji, a da je sve drugo posledica tog greha.Recimo Bog je rekao ne kradi, čovek ne veruje Bogu da ne treba krasti prvo, pa tek onda ukrade.
E sada što se tiče predodređenja, postoji jedan jako zanimljiv stih u otkrivenju:
Rev 17:8 Zvijer, koju si vidio bješe i nije, i izići će iz bezdana i otići će u propast; i udiviće se koji žive na zemlji, kojima imena napisana nijesu u knjigu života od postanja svijeta, kad vide zvijer, koja bješe, i nije, i doći će opet.

Ovaj stih navodi da su imena upisana pre nego se iko od nas rodio. Ovi stihovi snažno ukazuju da je Bog unapred predodredio ko će a ko neće ući u tu knjigu. No da me neko nebi pogrešno razumeo to ne znači da ako smo predodređeni možemo da živimo i radimo kako god želimo, već to znači da je Bog :

1. Sveznajuć
2. U svom sveznanju je znao da ćenmo se roditi
3.U svom predznaju je znao kako ćemo se ponašati
4.U svom sveznanju je znao da će nam biti ponuđena milost
5.I u svom sveznanju je je znao da će neki tu milost odbiti neki prihvatiti
6.I po tom predznanju je i predodredio one koji će ući.

To objašnjavaju i stihovi iz Efescima poslanice 1 glave :
Eph 1:3 Blagosloven Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji nas je blagoslovio svakijem blagoslovom duhovnijem na nebesima kroz Hrista;
Eph 1:4 Kao što nas izabra kroz njega prije postanja svijeta, da budemo sveti i pravedni pred njim u ljubavi,
Eph 1:5 Odredivši nas naprijed kroz Isusa Hrista sebi na posinaštvo, po ugodnosti volje svoje,

Teško mi je da poverujem da Bog nešto nije znao unapred šta će se dogoditi, teško mi je da poverujem da je moguće da mi ljudi u bilo čemu iznenadimo sveznajućeg svemoćnog Boga. Isto tako verujem da mi kao ljudi ne možemo učiniti ništa da bi primili milost, to je Božiji deo.Isto tako verujem da ono što do nas stoji je dali želimo ili ne želimo. Snažno verujem da svi koje je Bog pozvao oni će doći, a Bog poziva samo one za koje unapred zna da će prihvatiti poziv.
Ali ipak tu postoji određena vrsta materijala čoveka koji prihvata i koji odbija.Jakov i Ezav su bili drugačijeg materijala, Kajin i Avelj isto, i Bog je to znao no ipak je u Njegovoj prirodi da svakome ponudi izlaz,i naglasio je Kainu da ima još vremena, no On jako dobro zna ko su oni koje je on upisao u knjigu života, jer je znao da će oni prihvatiti i ostati u pozivu koji im je dan.

[Čovjek & Riječ]

... E sada što se tiče predodređenja, postoji jedan jako zanimljiv stih u otkrivenju:
Rev 17:8 Zvijer, koju si vidio bješe i nije, i izići će iz bezdana i otići će u propast; i udiviće se koji žive na zemlji, kojima imena napisana nijesu u knjigu života od postanja svijeta, kad vide zvijer, koja bješe, i nije, i doći će opet.

Ovaj stih navodi da su imena upisana pre nego se iko od nas rodio. Ovi stihovi snažno ukazuju da je Bog unapred predodredio ko će a ko neće ući u tu knjigu ...

Dobro brate, to je sve točno što govoriš, međutim postoji još jedan interesantniji stih koji kaže :
Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i anđelima njegovim. (Otk 3:5)
Dakle, imena (svih ljudi) upisana su u knjigu života (zoe), ali neka od njih se brišu ?

[amos]

Dobro brate, to je sve točno što govoriš, međutim postoji još jedan interesantniji stih koji kaže :
Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i anđelima njegovim. (Otk 3:5)
Dakle, imena (svih ljudi) upisana su u knjigu života (zoe), ali neka od njih se brišu ?

To je malo duža tema, ali evo zato smo je i počeli i ja sam jako zadovoljan što si se brate uključio sa konstruktivnim primedbama, koje me teraju na razmišljanje.Ne verujem da ću odmah sada uspeti da ti dogovorim na pitanje ali započećemo i uz milost Božiju ćemo doći do početka stvari.No da krenem.Luk 10:20 Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena napisana na nebesima.
U ovim stihovima čitamo da su učenicima zapisana imena na nebesima jer tako.Među njima je bio i jedan učenik kojem je u tom trenutku isto bilo ime zapisano na nebesima, taj učenik se zvao Juda Iskariotski. Njemu je ime bilo obrisano iz knjige života, ostao je proklet i napušten iako je taj blagoslov bio na njemu. Da bi razumeli problematiku jednom spašen zauvek spašen, zapečaćen, moramo razumeti da postoje više koraka koje jedna osoba treba da prođe da bi mogla biti zapisana i ostala u toj knjizi, i moramo razumeti da postoje dve knjige na nebesima, ustvari to je tačnije jedna knjiga iz dva dela. U jednom delu te knjige se nalaze svi koji su ikada rođeni i oni nemaju veze sa krvlju jagnjeta, to su svi ljudi ikada rođeni i umrli.Drugi deo knjige sadrži one koji su tu upisani krvlju Jagnjeta i za njih je Bog znao da će se tu naći i ništa ih odatle ne može izbrisati. Kada Isus kaže:
Joh 6:37 Sve što meni daje otac k meni će doći; i koji dolazi k meni neću ga istjerati napolje. Joh 6:38 Jer siđoh s neba ne da činim volju svoju, nego volju oca koji me posla. Joh 6:39 A ovo je volja oca koji me posla da od onoga što mi dade ništa ne izgubim, nego da ga vaskrsnem u pošljednji dan.
On misli na tu grupaciju ljudi.No oko Isusa i tada i sada se vrtelo mnoštvo ljudi, no iskustvo u kome ih je Bog zapečatio na dan pentakosta je prisustvovao jako mali broj ljudi.Njihova imena su bila i ostala do kraja upisana u knjigu života. Ali Juda nije stigao do tog iskustva. Nije prošao sve te korake, ali tek posle tog poslednjeg koraka se pokazuje čija su imena od pre stvaranja upisana u knjigu večnog života, to su oni koje je Bog predodredio jer je znao kako će njihov život ići, i njihova imena i njih same niko ne može da otme iz ruke Gospoda Isusa Hrista.No oni koji započinju svoj život trebaju biti sigurni u krv jagnjeta koja ih je oprala, i ako dobru bitku budu borili njihovo ponašanje će potvrditi njihovo predodređenje i njihovo predodređenje njihovo ponašanje.Tada mogu reći ja imam pečat i sada sam apsolutno sigurno onaj koji ne ide na sud već sam prešao iz smrti u život.
Da se razumemo to ne znači da onaj koji je spašen treba da strahuje da će izgubiti spasenje, već da treba da žudi za posvećenjem od ruke Božije, da bi Bog onda i dovršio delo ne na osnovu naše snage, ali na osnovu naše želje da budemo savršeni kao naš Otac nebeski što je, i primimo pečat Svetog Duha.
Nažalost mnogo naroda Božijeg ne žudi za tim većim i dubljim zajedništvom sa Bogom u kome sam Bog upiše potvrdu u njihovo srce da su zapečaćeni, i iako ispovedaju ustima sigurnost spasenja u srcu uvek sumnjaju, jer bez tog pečata će uvek sumnjati.Taj pečat je znak nama, Bogu i ljudima oko nas.

[Čovjek & Riječ]

... Ne verujem da ću odmah sada uspeti da ti dogovorim na pitanje ali započećemo i uz milost Božiju ćemo doći do početka stvari ... moramo razumeti da postoje dve knjige na nebesima, ustvari to je tačnije jedna knjiga iz dva dela. U jednom delu te knjige se nalaze svi koji su ikada rođeni i oni nemaju veze sa krvlju jagnjeta, to su svi ljudi ikada rođeni i umrli.Drugi deo knjige sadrži one koji su tu upisani krvlju Jagnjeta i za njih je Bog znao da će se tu naći i ništa ih odatle ne može izbrisati ...

Tu smo da odgovore nađemo zajedno. Ako zajedno tražimo od Njega vjerujem da je Bogu to drago i da će nas rado blagosloviti . Amen ?
Interesira me odakle si došao do gornjih spoznaja ? Dvije knjige, odnosno jedna iz dva dijela ...

[amos]

Tu smo da odgovore nađemo zajedno. Ako zajedno tražimo od Njega vjerujem da je Bogu to drago i da će nas rado blagosloviti . Amen ?

Amen

Interesira me odakle si došao do gornjih spoznaja ? Dvije knjige, odnosno jedna iz dva dijela ...

Rev 20:12 I vidjeh mrtvace male i velike gdje stoje pred Bogom, i knjige se otvoriše; i druga se knjiga otvori, koja je knjiga života; i sud primiše mrtvaci kao što je napisano u knjigama, po djelima svojima.
Dan 7:10 Rijeka ognjena izlažaše i tecijaše ispred njega, tisuća tisuća služaše mu, i deset tisuća po deset tisuća stajahu pred njim; sud sjede, i knjige se otvoriše.
Rev 3:5 Koji pobijedi on će se obući u haljine bijele, i neću izbrisati imena njegova iz knjige života, i priznaću ime njegovo pred ocem svojijem i pred anđelima njegovima.
Rev 17:8 Zvijer, koju si vidio bješe i nije, i izići će iz bezdana i otići će u propast; i udiviće se koji žive na zemlji, kojima imena napisana nijesu u knjigu života od postanja svijeta, kad vide zvijer, koja bješe, i nije, i doći će opet.
Joh 6:37 Sve što meni daje otac k meni će doći; i koji dolazi k meni
neću ga istjerati napolje. Joh 6:38 Jer siđoh s neba ne da činim volju
svoju, nego volju oca koji me posla. Joh 6:39 A ovo je volja oca koji
me posla da od onoga što mi dade ništa ne izgubim, nego da ga vaskrsnem
u pošljednji dan.
Ako polako pažljivo pročitaš naći ćeš neke ne doslednosti, iz nekih se dobija po delima, a mi jako dobobro znamo da mi ne idemo na sud.A opet je to jedna ista knjiga života zar ne? Tako da u toj knjizi života postoje i oni koji primaju po zaslugama i oni koji primaju po milosti.Nekako se tu nešto ne slaže, dakle ako je to jedna knjiga života sa dva odvojena dela, onda se sve uklapa.Drugačije mi imamo izmešane i one koji dobijaju po zaslugama i one koji dobijaju po milosti.Koja je to druga knjiga jer piše da ima više knjiga? Ali ako posmatramo terminologiju i biblija je jedna knjiga života koja se sastoji iz 66 knjiga, tako isto i knjige kada su se otvorile to jeste jedna knjiga, ali u sebi ima dve knige.Kao stari i Novi Zavet a ista biblija.Možda malo nespretno objašnjeno ali verujem da će sledeće tvoje pitanje još više iskristalisati situaciju.

[Čovjek & Riječ]

... Rev 20:12 I vidjeh mrtvace male i velike gdje stoje pred Bogom, i knjige se otvoriše; i druga se knjiga otvori, koja je knjiga života; i sud primiše mrtvaci kao što je napisano u knjigama, po djelima svojima ...

"Rješenje" je , vjerujem, u ovom stihu, Otkrivenje 20:12.
Rečeno je : "knjige (množina) se otvoriše", E-Sword kaže "books were opened", gdje je iza ovoga books (knjige) stoji riječ (TR) "biblion".
Dalje je rečeno "i druga se knjiga otvori" ("and another book was opened"), što ukazuje na to da postoje dvije knjige. Za ovu drugu rečeno je da je "(book) of life", odnosno "knjiga života (zōē)". Nadalje, rečeno je da su mrtvi, kojima je ovom prilikom suđeno, (jer nad onima drugima, dionicima "prvog uskrsnuća", nad kojima druga smrt nema vlasti i koji su "blaženi i sveti" po Otkrivenju 20:6") suđeni iz knjiga (biblion) po svojim djelima.
Ovo sve nam pokazuje i dokazuje, da su Isusove Riječi (Ivan 5:24 : Onaj tko vjeruje u me ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život (zōē)) potpuno točne, jer vidimo da onima koji "su prešli u život" stvarno nije suđeno, nego su oni sudili (pogledaj Otk 20:4), što je opet potvrda točnosti Isusovih proročkih riječi (Matej 16:9 - Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima, Ivan 1:1 također govori da je onima koji Ga primiše i koji vjeruju u Njegovo ime dana vlast, nadalje o tome svjedoče i poslanice).
Kruna ovog svjedočenja je stih Otk 20:15 : "tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno", što znači da svi koji su suđeni (a suđeni su po svojim djelima) iz knjiga (biblion) nisu "išli u život vječni", već su loše završili.
To zapravo ništa nije iznenađujuće, nego se potpuno uklapa u Riječi kojima nas je Isus (na vrijeme) upozoravao. Hvala Bogu vremena za obraćenje još ima, a koliko će ga još biti to ne znamo ..., to nezna nitko osim Boga Oca. Po svojoj milosti On to odgađa (II Petrova 3:9) sve dok i za jednoga čovjeka ima nade da će prihvatiti Njegova Sina Isusa Krista, odnosno svoje spasenje, te time biti upisan u knjigu Života.

[amos]

"Rješenje" je , vjerujem, u ovom stihu, Otkrivenje 20:12.
Rečeno je : "knjige (množina) se otvoriše", E-Sword kaže "books were opened", gdje je iza ovoga books (knjige) stoji riječ (TR) "biblion".
Dalje je rečeno "i druga se knjiga otvori" ("and another book was opened"), što ukazuje na to da postoje dvije knjige. Za ovu drugu rečeno je da je "(book) of life", odnosno "knjiga života (zōē)". Nadalje, rečeno je da su mrtvi, kojima je ovom prilikom suđeno, (jer nad onima drugima, dionicima "prvog uskrsnuća", nad kojima druga smrt nema vlasti i koji su "blaženi i sveti" po Otkrivenju 20:6") suđeni iz knjiga (biblion) po svojim djelima.
Ovo sve nam pokazuje i dokazuje, da su Isusove Riječi (Ivan 5:24 : Onaj tko vjeruje u me ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život (zōē)) potpuno točne, jer vidimo da onima koji "su prešli u život" stvarno nije suđeno, nego su oni sudili (pogledaj Otk 20:4), što je opet potvrda točnosti Isusovih proročkih riječi (Matej 16:9 - Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima, Ivan 1:1 također govori da je onima koji Ga primiše i koji vjeruju u Njegovo ime dana vlast, nadalje o tome svjedoče i poslanice).

Tako je, no ako se bolje zagledamo tu postoje dve grupe ljudi i obe su upisane u knjigu večnog života.Jednima se sudi , a drugi sude. Dakle onima kojima se sudi svakako se ime može izbrisati, ali oni koji sude su zapečaćeni i nikako se ne mogu izbrisati.To je poenta onoga što sam tvrdio.Dakle knjiga večnog života sadrži dve grupe ljudi, stoga šta je čudno da je ta jedna knjiga iz dva dela, odnosno da sadrži dve knjige u sebi.Reč biblija potiče od pomenute reči biblion, jedna knjiga iz više knjiga.

Kruna ovog svjedočenja je stih Otk 20:15 : "tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno", što znači da svi koji su suđeni (a suđeni su po svojim djelima) iz knjiga (biblion) nisu "išli u život vječni", već su loše završili.

Jako je bitno naglasiti a vezano je za ove stihove da :
Rev 20:14 I smrt i pakao bačeni biše u jezero ognjeno. I ovo je druga smrt.
Druga smrt znači odsustvo života, dakle nema večnog života van Boga.Dakle oni koji završe u ognjenom jezeru njima će ime biti izbrisano iz knjige večnog života, i biće mrtvi a ne živi.
Još jedna zanimljiva stvar koju bih voleo da dotaknem je ko su ljudi koji sude i ko su oni kojima će se suditi.Iz reči Božije vidimo da će među onima kojima je suđeno biti i oni koji su bili vernici ali im je nešto nedostajalo da bi taj proces bio završen.Čak su imali i znake i čudesa koji su ih pratili propovedali reč, ali opet su izašli na sud.I kada su izašli na sud tu se moglo čuti zanimljivo nešto našta Isus referiše:
Mat 7:21 Neće svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! ući u carstvo nebesko; no koji čini po volji oca mojega koji je na nebesima. Mat 7:22 Mnogi će reći meni u onaj dan: Gospode! Gospode! nijesmo li u ime tvoje prorokovali, i tvojijem imenom đavole izgonili, i tvojijem imenom čudesa mnoga tvorili? Mat 7:23 I tada ću im ja kazati: nikad vas nijesam znao; idite od mene koji činite bezakonje.
I da ne bih sada razvlačio post verujem da ćeš pogledati pa ću napisati samo adresu drugog dela:
Matej 25.31-46
Dakle mi ovde vidimo zanimljivu situaciju.Ovde se sudi nekim vernicima, i razliku pravi ono što su činili za života.No ako jako dobro znamo da će na prestolu sa Hristom suditi vernici, njima se ne sudi.Ko su ti što pred sudskim prestolom primaju život? Ja vidim i uveren sam da pismo to potvrđuje ovako:
Postoje dve grupe vernika, jedna grupa je zapečaćena i ne ide na sud nego sudi zajedno sa Hristom.Razlog je jer je se dala za života Gospodu Isusu Hristu u potpunosti i On je dovršio delo i zapečatio ih, to je grupa za koju je Bog još od pre postanja sveta znao da će biti takva i stoga njihova imena oduvek stoje upisana i nikada neće biti izbrisana.
Druga grupa vernika je grupa koja nije u potpunosti hodala sa Gospodom, biblija je prepuna takvih primera, ali ipak su se pozvali na milost i ime im se nalazi u knjizi večnog života no kada dođu pred beli sudski presto primiće život večni na osnovu ponašanja, ali neće biti na prestolu i suditi nacijama.
I postoje oni koji su se uzalud pozivali na krst i na milost, jer njihovo ponašanje je samo pokazalo da nikada nisu ni verovali u Isusa Hrista, jer da su verovali onda bi se trudili sa svom revnosti da:
2Pe 1:5 I na samo ovo okrenite sve staranje svoje da pokažete u vjeri svojoj dobrodjetelj, a u dobrodjetelji razum, 2Pe 1:6 A u razumu uzdržanje, a u uzdržanju trpljenje, a u trpljenju pobožnost, 2Pe 1:7 A u pobožnosti bratoljublje, a u bratoljublju ljubav. 2Pe 1:8 Jer kad je ovo u vama, i množi se, neće vas ostaviti lijene niti bez ploda u poznanju Gospoda našega Isusa Hrista. 2Pe 1:9 A ko nema ovoga slijep je, i pipa zaboravivši očišćenje od starijeh svojijeh grijeha.
No oni nisu našli za shodno da prihvate reči apostola Ivana:
1Jn 2:5 A koji drži riječ njegovu, u njemu je zaista ljubav Božija savršena; po tom poznajemo da smo u njemu. 1Jn 2:6 Koji govori da u njemu stoji, i taj treba tako da hodi kao što je on hodio.
Ali kako nisu verovali, tako su se i ponašali.
Tako vidimo te dve grupe vernika, jedni ne idu na sud i sude, drugi idu na sud i primaju život i treći nisu bili vernici ali su se predstavljali tako.
Ja verujem da te stvari treba razgraničiti ako ništa a ono zbog toga da bi videli gde se mi to nalazimo, šta nam srce govori, koliko naše ponašanje i vladanje u ovom svetu potvrđuje našu veru apostol Jakov priča o tome.Nekako mi se čini da se izgubila ta ravnoteža, i da su neke stvari izmešale i dobili smo neku sivu boju u kojoj se zaboravlja ta reč posvećenje, i odvojen život, i skolastičarski kvasac kao da se sve više uvlači u ispravno učenje Isusa Hrista.
Ako želimo da znamo šta znači reč bezakonje to je kada radimo nešto zašta jako dobro znmo da nebi smeli, i kada ne radimo nešto zašta jako dobro znamo da bi trebali.Tako ako pogledamo tu definiciju shvatićemo da kada Isus kaže Mat 7:23 I tada ću im ja kazati: nikad vas nijesam znao; idite od mene koji činite bezakonje.
On kaže ustvari :
idite od mene koji činite ono zašta jako dobro znate da ne smete, i ne činite ono što bi trebali.
Ako pogledamo malo kriterijume koji su opisani rečju Božijom kakvi su to vernici koji će suditi sa Isusom, neizbežno ćemo morati da izbacimo Aristotelizam iz onoga što je pravo učenje.
No ovo je jako duboka tema i verujem da ćemo doći do još dublji stvari uz Božiju milost.To je ustvari i jedan od glavnih razloga iz kojih sam je i pokrenuo, da bi otkrili šta je predodređenje i kako do njega dolazi moramo da odgovorimo na niz pitanja koja neizbežno iskaču pred nas.