Vjera ... i djela

[Čovjek & Riječ]

Ova stara tema, ali tema koja se uvijek iznova otvara, puna je pitanja i nedoumica. Tema koja zaslužuje, ne samo našu pažnju i posebno razmatranje, nego koja je (po mome mišljenju) neobično važna.
Dakle, otvorio sam ovu temu jer stvarno smatram da je vrlo bitna, možda baš zato u sebi nosi mnogo (krivih) raznih interpretacija. Kad kažem krivih, mislim na čisto ljudske. odnosno interpretacije "tijela" (za razliku od "Duha"), u biblijskom smislu. Pri tome nisam pristran, odnosno mislim da se ovo podjednako odnosi na sve ljude, nazivali se oni muslimanima, kršćanima, ili ... prosto na sve ljude. Dakle duhovnost tjelesnom čovjeku nije urođena, iz prostog razloga što se svaki čovjek rađa od tijela i krvi, voljom muževljom (Ivan 1:12,13) - duhovno mrtav. Duhovno mrtav, sve dok se "nanovo" ne rodi od Boga, od sjemena Riječi Božje, od Duha Božjega. Nitko na ovome svijetu nemože postati (nanovorođenjem) od mrtvoga živ bez da se ponizi i pokaje pred svemogućim Bogom, jedino tako može "zaslužiti" tu milost, koju samo Bog može dati.

Što hoću reći ?
Ono što Božjom milošću znam; hoću reći da su ljudske misli daleko od Božjih misli, da je ljudska pravednost, isto tako daleko od poimanja Božje pravednosti. Bog svoju pravednost objavljuje kroz svoju Riječ. Riječ kaže da je Bogu nemoguće udovoljiti bez vjere (Heb 11:6), a također da oni koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu (Rim 8:8 ).
Vjerovat ćemo Bogu, odnosno Njegovoj Riječi, te na taj način kao duhovni, vidjeti dokaz onih stvarnosti koje kao tjelesni ne vidimo (Heb 11:1).
Dakle, Bog nam svojom riječju otkriva da je (naša) pravednost (isključivo) u vjeri u Njega. Kada bi gledali na Zakon, deset Božjih zapovijedi, bila bi to ona prva. Ta prva zapovijed upućuje nas upravo na sve prije rečeno, svim svojim bićem, svim svojim razumom vjerovati, predati se Bogu i u tome je naša pravednost, u našem jedinstvu sa Stvoriteljem, u našem povratku (nakon pada - raskida u Adamu, našem praocu) k Njemu. Ona djela koja proizlaze iz (stvarne i potpune) vjere Njemu, više nisu naša djela, nego postaju djela Božja učinjena kroz nas. Svakako da ta djela odražavaju Božju ljubav koja se naročito ispoljava kroz milosrđe prema bližnjemu, koje proizlazi upravo iz iskustva milosti Božje koju smo sami iskusili. Zapravo je nemoguće prihvatiti milost Božju, a ne dati je drugome.

Nemoguće, zašto nemoguće ?
Zato, jer je milost Božja, iskazana kroz djelo Njegovog jedinorođenog Sina, jedini mogući put spasenja i onaj koji je prihvati, po radosnoj vijesti za sebe, ne može je uskratiti bližnjemu. To je jednostavno plod vjere, odnosno plod prave spoznaje Isusa Krista. Milost Božja je za sve ljude, bez obzira tko oni bili i kakva su njihova djela. Spasenje i pravednost je stvar spoznaje, koja dolazi vjerom u Riječ Božju. Čovjek koji ne poznaje Riječ, može samo živjeti u tijelu, smatrajući (u svojoj oholosti) da se može spasiti svojom zaslugom, zaslugom svojih dobrih djela. Takav koji zanemaruje Božju ponudu neće nikada okusiti Njegova blagoslova. Takav ide u vječnu smrt, gdje će vječno biti odvojen od Boga, zato što nije prihvatio Božju ponudu ljubavi, milosti i oprosta.

[Čovjek & Riječ]

Mislim da o ovoj temi puno kaže današnji tekst brata Wilkersona, na koji ja samo mogu reći : amen brate Wilkersone ! Hvala Bogu, hvala pripada samo Onome koji nam je pribavio i objavio našu slobodu i spasenje i u kojem prebivamo, koji je, naša i Snaga i Zaštita i Zaklon.
Evo teksta brata Davida Wilkersona :

SLOBODA OD ROPSTVA GRIJEHA MORA SE PRIHVATITI PO VJERI

Vjera je nešto što činite u vezi s onim što znate. Znanje ne znači ništa ako se po njemu ne ravnate.

Djeca Izraelova primila su dobru vijest da im Bog za domovinu daje Kanaan. Ta informacija njima ne bi značila ama baš ništa da su ostali u Egiptu kao robovi. Ali Biblija kaže: "Vjerom ostavi(še) Egipat … Vjerom Izraelci prijeđoše Crveno more" (Heb 11,27.29).

Izraelci nisu domarširali do kanaanske granice te ispalili salvu strelica čekujući da sva neprijateljska vojska padne mrtva. Zemlja je bila njihova, ali oni su je morali uzeti u posjed s jednim po jednim mrtvim vojnikom.

Što to ima sa zadobivanjem moje pobjede nad zahvatom grijeh? Sve! Krist je riješio problem robovanja grijehu proglasivši vas oslobođenim od njegove vlasti, ali vi to doista morate tako povjerovati da ćete u vezi s tim nešto učiniti.

Nije dovoljno reći: "Da, vjerujem da Krist oprašta grijeh. Vjerujem da je on Gospodin. Znam da on može slomiti silu grijeha u mom životu." Mentalno dajete pristanak na ono što ste čuli, ali vjera je više od toga. Vjera stupa na to obećanje slobode i po njemu se ravna.

Zlu silu ovoga svijeta vjernici nadvladavaju po vjeri. Istinska vjera je jedino što može pomoći da se s pouzdanjem dignete protiv sila iskušenja. Samokontrola je moguća jedino kad je po vjeri prihvaćena istina da ste oslobođeni.

"Jer u ovome stoji ljubav prema Bogu: da vršimo njegove zapovijedi. A njegove zapovijedi nisu teške, jer sve što je od Boga rođeno pobjeđuje svijet. A ovo je sredstvo pobjede koje pobjeđuje svijet: naša vjera" (1 Iv 5,3-4)

"Budite trijezni i bdijte: vaš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždere! Oduprite mu se čvrsti u vjeri, znajući da vaša braća po svijetu podnose iste patnje! Bog, izvor svakovrsne milosti, onaj koji vas je u Kristu pozvao u svoju vječnu slavu, sam će vas, kad budete neko kratko vrijeme trpjeli, usavršiti, učvrstiti, ojačati i utvrditi. Njemu slava i vlast u vijeke vjekova" (1 Pt 5,8-11).

[Čovjek & Riječ]

DESET ZAPOVIJEDI

Većina Amerikanaca zna da je Vrhovni sud Sjedinjenih Država presudio da Deset zapovijedi ne može biti izloženo ni na jednom vladinom sudu. Ovaj značajan događaj iscrpno su pratili mediji. Ali što znači presuditi?

Sud je mjesto gdje se provode zakoni. Deset zapovijedi predstavljaju Božji moralni zakon koji se nikada ne mijenja. On je čvrst kao i zakon gravitacije. Ako prkosite tom zakonu, to je kao da ste zakoračili s neke visoke zgrade. Možete zanijekati da se taj zakon tiče vas, ali posljedice će se sigurno morati platiti.

Jednostavno rečeno, Deset zapovijedi vječni su zakoni osmišljeni od Boga da sačuva društvo od samouništenja. Međutim, zapanjujuće je koliko tvrtki za pjeskarenje sada radi na skidanju tih Zapovijedi – kao i imena Božjeg – gdje god su ugravirani na mramornim ili betonskim zidovima sudova.

Kakva slika stanja našega društva! Te nepromjenjive zakone izvorno je u kamen ugravirao prst Božji. A sada se skidaju s kamena zakonom čovjeka.

Neki kršćani kažu: "Kakve sve to ima veze? Mi nismo pod zakonom! Zašto bi to trebao biti neki problem?" Ne, mi nismo pod hebrejskim zakonom, što znači, pod 613 zapovijedi koje su dodali židovski rabini. Ali svaki kršćanin je pod autoritetom Božjega moralnog zakona koji je ukratko izložen u Deset zapovijedi.

Pitam se što prolazi kroz Božji um dok ti pjeskari skidaju njegove zakone ispred naših očiju! Neki vjernici tvrde: "Nama te Zapovijedi nisu potrebne na zidovima. Sve što je doista potrebno za nas jest da ih imamo zapisane u našim srcima." To nije ono što govori Riječ Božja. Promotrite vidljivu nazočnost koju je Bog htio za te Zapovijedi kad su bile donesene njegovom narodu:

"Riječi ove što ti ih danas naređujem, neka ti se urežu u srce … Govori … o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad lijegaš i kad ustaješ. Priveži ih na svoju ruku za znak, i neka ti budu kao zapis među očima! Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim" (Pnz 6,6-9).

by David Wilkerson | March 25, 2010

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Danas sam pročitao ovaj tekst brata Davida Wilkersona i evo, odlučio sam mu replicirati na našem forumu, zato što se baš i ne slažem u potpunosti s onim što je on ovdje rekao.

Sporne izjave s kojima se ne slažem sam podebljao.
Da bi se bolje shvatili; moje mišljenje i vjera u svezi gornje teme, kaže mi da su Deset zapovijedi pravedni, neprikosnoveni Božji Zakon koji važi uvijek, jučer, danas i sutra (te ga nikako ne bi trebalo brisati). Potpuno druga je stvar što su neki pod Zakonom, zato što nemaju objavu Božje milosti, međutim oni koji imaju objavu Božje milosti (od Boga), oni ne žive više pod Zakonom, nego žive po milosti Božjoj, to znači da je Zakon u njihovom srcu "zamjenjen" (izbrisan) križem Kristovim - milošću. Oni više nisu pod autoritetom Zakona, nego žive, opravdani po vjeri, u milosti koja im je pribavljena križem i krvlju Isusovom. Što se tiče tvrdnje brata Wilkersona da Riječ Božja nije zapisana u našim srcima, vjerujem da je upravo u našim srcima upisana Riječ (bilo Zakon, bilo milost Isusa Krista), o čemu upravo svjedoči Riječ :
Vi ste pismo naše, upisano u srcima vašim; znaju ga i čitaju svi ljudi. Vi ste, očito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima. Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga. (2Ko 3:2-4)